Kupovina životnih namirnica najveća je stavka u kućnom budžetu, a većina građana BiH jedva sastavlja kraj s krajem.
Da li će biti smanjenja stopa na osnovnu hranu, dječju opremu i lijekove, a povećana na luksuz ili će ostati jedinstvena stopa PDV, ali uvećana, uz istovremeno smanjenje doprinosa ili će biti neko drugo rješenje?
Sa novom godinom i novim sazivom Predstavničkog i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH stigao je i ažurirani cjenovnik u restoranu sa sjajnom ponudom, ali i još boljim, moglo bi se reći – nevjerovatnim cijenama.
Sindikalna potrošačka korpa u RS u decembru lane koštala 1.911 maraka, a prosječna neto plata 939 KM, što znači da su prosječna primanja troškove života pokrivala sa tek nešto više od 49 odsto.
Socijalna raslojenost na ovim prostorima nikada nije bila veća, tako da, dok pojedini ljudi sebi mogu da priušte sve božje milosti, ostali jedva krpe kraj s krajem, odričući se svega i svačega.
Jedan Banjalučanin, zaposlen u djelatnosti iznajmljivanja nekretnina, u septembru prošle godine zaradio je 14.582 marke.
Zvanične statistike koje donose minimalne stope inflacije u BiH ne korespondiraju s osjećajem koji imaju građani.
Prije deceniju u BiH je u jednoj porodici moralo da radi dvoje ljudi da bi moglo da podmiri sve troškove iz potrošačke korpe, dok sada za to isto treba da bude zaposleno više od dvoje ljudi.
Građani BiH godinama se prisjećaju vremena kad se za samo jednu marku mogla kupiti kutija “drine”.
Pored evidentnih poskupljenja duvana i duvanskih proizvoda, nema značajnih poskupljenja osnovnih životnih namirnica, poručuju stručnjaci.
U proteklih deset godina mjesečni troškovi života u Republici Srpskoj porasli su za skoro 300 maraka, dok je u ovom periodu prosječna plata povećana za nešto više od 130 KM, što znači da rast primanja ni približno nije pratio poskupljenje roba i usluga.
Oko 5.500 penzionera iz Goražda imaju samo tri želje u novoj 2020. godini: da lijekovi koje kupuju budu na esencijalnoj listi, da se penzije povećaju i da budu redovne.
Sindikalna potrošačka korpa u Republici Srpskoj u novembru je koštala 1.912 KM, a prosječna plata od 917 KM pokrivala ju je sa nepunih 48 odsto.
Prosječne potrošačke cijene u Republici Srpskoj potvrđuju podatke Saveza sindikata RS o sindikalnim potrošačkim korpama, odnosno da su cijene hrane, ali i ostalih proizvoda i usluga neophodnih za pristojan život, visoke. Ili, da su naša primanja nedovoljna da podmire čak i neke minimalne potrebe.
Trgovci danas moraju jako dobro poznavati svoje kupce, ali i njihove potrošačke navike. Kako tvrde stručnjaci, jedino će se tako moći uistinu približiti kupcu, a on će mu zahvaliti odabirom njegovih proizvoda ili usluga, a ne od konkurencije.
Satnica radnika u privredi u Srpskoj, kada se u obzir uzme prosječna plata u realnom sektoru od 620 maraka, iznosi tek 3,4 KM, dok ljudi koji preživljavaju od 450 KM minimalca za sat ne zarade ni 2,5 KM.
Predstavnici Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske i zvanično su uputili inicijativu Savezu opština i gradova Republike Srpske da se rad nedjeljom u trgovinama zabrani ili ograniči.
Zaposleni koji prima najnižu platu od 450 KM, s obzirom na prosječne cijene, za kilogram hljeba mora da radi 53,5 minuta, kilogram svinjetine tri sata i 40 minuta, za kilogram čajne sedam sati, a za kilogram teletine jedan cijeli radni dan i još 50 minuta.
Prosječna plata u privredi u Republici Srpskoj iznosi 620 KM, što je premalo za život, poručuju iz Saveza sindikata RS.
Sindikat radnika građevinarstva upozorava na veoma niska primanja zaposlenih u ovom sektoru, dok predsjednik Privredne komore RS i direktor građevinske firme Borko Đurić tvrdi da prikazane statističke plate nisu realne i da dosežu 1.000 maraka.