Vlasnici buregdžinica i ćevabdžinica na Baščaršiji skokom cijena namirnica bili su primorani poskupjeti cijene svojih proizvoda.
Za 80.000 KM u Banjaluci danas ne možete kupiti ni garsonjeru. Za 90.000 KM može se naći stan od tridesetak kvadrata koji, pri tome, još nije ni završen. Za kvadraturu koja prelazi 40 kvadrata potrebno je najmanje 100.000 maraka. Toliko novca za isto toliko kvadrata potrebno je i za stan u Beogradu.
Iako su cijene pšenice na svjetskim berzama odletjele u nebo, zalihe na domaćem tržištu donekle zaustavljaju talas većih poskupljenja, a mlinari i pekari ne znaju do kada ćemo tome odolijevati.
Rast cijena osnovnih životnih namirnica u posljednjem periodu sve više brine stanovnike Republike Srpske, jer pojedine proizvode plaćaju skuplje od domaćinstava u regionu i Evropskoj uniji, a to potvrđuje i podatak da litar ulja u Banjaluci košta više nego u Beogradu ili Minhenu.
Jesen je najskuplja za kućni budžet. Poslije ljetovanja treba spremiti djecu za školu, pripremiti zimnicu, otplatiti ljetovanje, a ako nemate centralno grijanje potrebno je nabaviti i ogrev.
Kukaju sada i gastarbajteri. Put dalekih zemalja tokom prethodnih decenija otišlo je više od milion i po državljana Srbije, najviše u Ameriku (650.000), Njemačku (450.000) Austriju (300.000), Švajcarsku... I rijetko do sada se moglo čuti da im troškovi rastu i da su poskupljenja tolika da im postaju i značajna opterećenja u odnosu na primanja.
Strancima koji su od januara do kraja avgusta ove godine šopingovali u BiH odobren je povrat 3,7 miliona maraka PDV što je za 2,5 miliona maraka manje u odnosu na isti period prošle godine.
Skupo sjeme i repromaterijal otežavaju pripreme za jesenju sjetvu u Republici Srpskoj, a poljoprivrednicima na ruku ne idu ni vremenski uslovi.
Skok cijena kafe na svjetskom tržištu već od sutra osjetiće i stanovnici Republike Srpske, koji će za ovaj proizvod morati da izdvoje oko deset odsto više novca.
Cijena barela nafte u četvrtak je iznad 75 dolara pod uticajem velikog pada zaliha sirove nafte u SAD i rasta cijene prirodnog gasa u Evropi.
Globalne cijene prehrambenih proizvoda vratile su se u avgustu trendu rasta nakon dva uzastopna mjeseca pada, vođene snažnim skokom međunarodnih kotacija šećera, pšenice i biljnih ulja, objavila je danas Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO).
Oporavak privrede i rast potrošnje donijeli su, između ostalog, za osam mjeseci ove godine skoro 105 miliona maraka više u zajedničku kasu u odnosu na rekordno prikupljene prihode od indirektnih poreza u godini prije pandemije.
Јedna od posljedica pandemije je i poskupljenje čelika na svjetskim berzama za više od 80 odsto u odnosu na početak godine koje se kod nas reflektovalo kao dvostruko poskupljenje građevinskog željeza.
Za samo godinu dana, jestivo ulje u Republici Srpskoj poskupjelo je za čak 30 odsto.
Građani Bijeljine ovih dana kažu da, više nego ikada do sada, primjećuju kako troškovi života rastu i kako se cijene neprimjetno, preko noći, mijenjaju u korist trgovaca, naravno, ne u korist kupaca i potrošača.
Domaća poljoprivreda se nikad nije nalazila u lošijoj situaciji, a direktno je ugrožena prekomjernim uvozom svih poljoprivrednih proizvoda što je dodatno izazvalo enorman pad otkupnih cijena, prije svega žive stoke, ali i voća, povrća, mlijeka i ostalih proizvoda, te njihove viškove.
Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković izjavio da će u proljećnoj sjetvi više površina biti pod uljaricama, koje su rentabilnije od žitarica.
Cijene prehrambenih proizvoda na globalnim tržištima nastavile su rast u martu deseti mjesec zaredom, a najviše su poskupjeli mliječni proizvodi, meso i biljna ulja, izvjestila je danas Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO).
Direktor firme za proizvodnju konzumnih jaja "Agreks" iz Donjeg Žabara Predrag Miličić izjavio je da od početka godine nije bilo izvoza jaja zbog izrazito niske cijene jaja za industrijsku preradu, ali da ukupni kapaciteti proizvodnje u ovoj firmi nisu smanjeni.
Za pun rezervoar goriva u BiH mora da se radi oko 16 sati ili dva radna dana, u Sloveniji vozači mogu da napune svoje automobile poslije samo jednog dana rada ili nešto manje od osam sati, dok je Nijemcima potrebno još manje, odnosno oko šest sati rada.