Prijedorski imam Amir Mahić saslušan je u policiji zbog skandaloznog govora u džamiji, kada je vrijeđao Svetog Savu i Srpsku pravoslavnu crku.
Histerija koja se proteklih dana digla na podignuta tri prsta u Sarajevu pokazala je duboko neznanje onih koji su izglasali Deklaraciju kojom se to osuđuje, ali i brojnih Srba, uključujući Nenada Nešića, kada je u pitanju ovaj viševijekovni pravoslavni simbol.
Okupljanje građana u vojnim uniformama, pod ratnim zastavama takozvane Armije RBiH i uz pokliče „allah'u ekber“ nastavljena su i ove godine u Bužimu, a reakcije bošnjačkih političara i stranih diplomata, koji su ovih dana histerično pozivali na sankcionisanje srpskih funkcionera zbog proslave Dana Republike, u ovom slučaju nema.
Jedni smo drugima realnost, a utopija su priče o otcjepljenju i unitarizaciji. Riječi su ovo novog potpredsjednika Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda, Ćamila Durakovića koji, za razliku od svog prethodnika Ramiza Salkića ne negira Srpsku i otvoreno poručuje kako će biti potpredsjednik svih građana.
Opozicione partije SDS, PDP i pokret Za pravdu i red izvode građane na proteste po treći put u zadnjih mjesec dana u najvećem gradu Srpske, ali ovaj put ne zbog izbornih krađa već zbog uređivačke politike RTRS.
Za razliku od ranijih predizbornih kampanja, većina vodećih opozicionih političara u ovoj su se doslovno rastrčali po Republici Srpskoj, pokušavajući da se “spuštanjem” među obične ljude i radom na terenu pokažu kao alternativa aktuelnoj vlasti.
Od prebrojavanja Bošnjaka, preko pravljenja haubica i pušaka za „ne daj Bože“, pa do prijetnji ratom ili opkoljavanja kasarni i izbacivanja vojnika iz njih – poruke su koje su u javnost u proteklom periodu slali najviši politički funkcioneri u BiH, svjesno ili nesvjesno, sijući na taj način strah među građanima i dižući tenzije do maksimuma.
Kada spojite nezaposlenost, neizvjesnost koju donosi svaki naredni dan, zapošljavanje preko „štele“ i izgubite viziju života u ovom gradu, zemlji, onda imate porodice koje se iseljavaju da se ne vrate, nepopunjene fakultetske amfiteatre, sve praznije učionice i sve manje radnika.
U više gradova Bosne i Hercegovine prošle sedmice su održani protesti zbog poskupljenja osnovnih životnih namirnica, goriva i raznih usluga, a odziv građana je bio, jednom riječju, skroman.
Netrpeljivost između Srba, Bošnjaka i Hrvata u BiH godinama nije bila veća, navodi se u izvještaju UNDP BiH pod nazivom "Socijalna inkluzija u BiH" u kojem se dodaje da je socijalna povezanost tri naroda za samo deset godina (2009-2019) pala u prosjeku za gotovo 30 odsto.
“Nakon Ukrajine slijedi Banjaluka“; „Imam informacije o mogućoj destabilizaciji prilika u BiH“; „Malo fali kako bi u BiH izbio novi rat“; „Kremlj će predložiti Dodiku da izazove građanski rat u BiH“...
Žive li ljudi u Bosni i Hercegovini dobro, a da toga nisu ni svjesni ili naši političari žive toliko dobro da nisu svjesni kako žive obični ljudi?
Suprotstavljene političke snage u BiH oduvijek vode bitke i ratove. Kao teren za borbe, najčešće koriste medije, a kao oružje - saopštenja.
Tri javnosti u BiH okupljene su oko tri jednoumlja, koja gaze slobodu misli i govora. Svako ko (glasno) misli drugačije, biva proglašen prodanom dušom. „Vrijeme je za jedinstvo“, nerijetko govore politički lideri u BiH.
Visoka politika je ponovo u sjenku stavila stvarne probleme građana. Već mjesecima se govori o vraćanju nadležnosti Srpskoj, a ćuti o svakodnevnim poskupljenjima namirnica i goriva, nezaposlenosti i odlascima ljudi „trbuhom za kruhom“.
BiH se nalazi u najvećoj političkoj krizi poslije rata, zbog čega se ponovo našla u fokusu svjetske javnosti i njenih lidera, koji na razne načine pokušavaju da razvežu “gordijev čvor” i utvrde gdje leži korijen problema i kako ga riješiti.
Koliko ste puta čuli rečenicu da političari nešto rade da bi skrenuli pažnju sa životnih tema? A, vjerovatno mnogo manje puta ste se zapitali koliko, kao društvo, i sami tome doprinosimo na način da nas više zanimaju zapaljive izjave o prošlosti, nacionalnim simbolima i privatnom životu političara, nego kada onaj drugi pokuša da govori o životnom standardu građana.
Dok društvo potresaju brojne afere, istovremeno živimo u jednoj od najvećih kriza koja je zahvatila BiH. Ni izvršna vlast ne može da se dogovori kako bi funkcionisala, a sve to će građani tek da osjete na svojoj koži.