Potraga za njima i dalje traje. Posljednji potencijalni trag ga jednom od njih je tijelo pronađeno u Hrvatskoj, pet kilometara nizvodno od Dalja, za koje se sumnja da bi mogao da bude jedan od dvojice dječaka, ali se čekaju rezultati DNK analiza.
Stvari dječaka su u Apatinu pronađene na obali pored kajakaškog kluba. Pronađeni su bickli, rančevi i patike, pa postoji sumnja da su ušli u rijeku. Ronioci i građani odmah su izašli u potragu za dječacima, ali od djece nije bilo ni traga, ni glasa. Prije dolaska policije i ronilaca, porodica je cijelu noć dežurala pored vode.
Kako je dan nakon nestanka djece za Tanjug rekao sekretar Ronilačkog kluba Veljko Cvjetićanin, potraga je bila otežana zbog visokog vodostaja Dunava.
– Pretražuje se priobalje, voda je brza, nije toliko hladna, ali jeste brza zbog vodostaja. Ovdje postoji jedan dio terena gdje se pretpostavlja da su djeca ušla, i gdje postoje kamene šporne, pa ako bi se desilo da su ušli tu i da su se utopili, taj dio će se svakako pretražiti – rekao je Cvjetićanin.
Ipak, djece i dalje nema.
Očevici vidjeli djecu
– Dovezli su se tu biciklima, bilo ih je trojica. Dvojica su se izula i ušla u vodu, treći nije htio. Djeca su samo nestala… – pričali su okupljeni.
Jedan mještanin Apatina ostao je u razmišljanju da li je mogao da spriječi ono za šta se pretpostavlja da je tragedija. Naime, on je 29. maja u poslijepodnevnim satima vidio dječake u vodi na mjestu na kom su pronađeni njihovi bicikli i obuća. Kao i svakog dana, poslije ručka je otišao u šetnju i primjetio da se dječaci igraju u vodi.
– Primjetio sam da neka dva čovjeka sjede na klupi, a onda sam vidio i dječake. Izgledali su mi starije, kao da imaju oko 15 godina. Onako kako sam prolazio, bacio sam pogled na njih i djelovalo mi je kao da je sve u redu, kao da znaju da plivaju. Vidio sam kad je jedan dječak drugog uhvatio za glavu, ali mislio sam da je to neka njihova dječija igra. Zaista ništa nije djelovalo sumnjivo, naprotiv, mislio sam da se zabavljaju. Tako je izgledalo – ispričao je vidno uznemireni Apatinac za Kurir.
On je naglasio da mu je žao što se sve tako desilo, kao i da bi sigurno skočio u vodu i pomogao djeci da je znao šta se dešava. Prema njegovim riječima, dječaci nisu dozivali pomoć, niti je čuo da viču bilo šta drugo.
– Nisam mnogo obraćao pažnju, jer oni nisu zvali upomoć, a onda im je prišao i jedan čovek, crn onako i visok. Nisam čuo baš šta ih je pitao. Čini mi se da je neko rekao: “Otišao je kući”. Tako je taj razgovor djelovao skroz uobičajeno. Ja sam nastavio svojim putem, jer ništa mi nije ukazivalo na to da treba da se zabrinem za dječake ili da su oni u opasnosti – kaže i dodaje da je tek kasnije iz priča shvatio da je u pitanju treći dječak, koji je ranije bio sa P. B. i A. M.
Ključni svjedok nestanka dječaka, ispričao je da se jako potresao kada je čuo šta se zapravo desilo.
– Kad sam čuo šta se desilo nisam mogao da vjerujem, stalno mislim kako sam možda mogao da ih spasem – rekao je.
Mještani Apatina su ispričali i da je treći dječak, prije nego što su ovi dječaci riješili da se rashlade u Dunavu, navodno otišao kući.
Patike su im na obali Dunava bile složene pored bicikla kao da ih je neko namjerno tako ostavio da bi izgledalo da su ušli u rijeku i nestali, priča Zoran Mišković, otac malog A. M. (9), koji je u ponedjeljak nestao zajedno s drugom P. B. (10).
– Verujem da su moj sin i njegov drug oteti i da se nisu utopili u Dunavu. Patike su im na obali rijeke složene pored bicikla kao da ih je neko namjerno tako ostavio da bi izgledalo da su dječaci ušli u vodu i nestali. Ako su djeca zaista oteta, nek mi se ti otmičari jave, spreman sam da im dam 100.000 evra da vrate dječake – priča Zoran za Informer i dodaje:
– Tog dana, prošlog ponedjeljka, oko tri sata po podne krenuli su da voze bicikl, a ja nisam bio kod kuće jer sam radio. U prvi mah smo pomislili da su kod prijatelja, rođaka, ali nije ih bilo tamo. Tek oko pola osam uveče rekli su mi ljudi da su na obali pronađene njihove patike i bicikli. Dječaci nikada nisu sami odlazili na Dunav i nisu bili plivači! Nisu išli ka Dunavu nikada, obično bi se igrali na fudbalskom igralištu, oko kuće. Policiju smo pozvali čim smo posumnjali da su upali u Dunav. Ljudima svaka čast, traže ih i na rijeci i na obali. Policajci se nadaju da su dječaci živi, a ja mislim da su nam djecu ukrali. To temeljim na osnovu tragova koji su ostali na obali. Patike su uredno složene, a tako ih ni u kući ne ostavljaju. Mi mislimo da je sve to namješteno da bi izgledalo kao da su dječaci u vodi. To je moje mišljenje. U međuvremenu, danima i noćima ih tražimo, ne spavamo… – kaže on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu