U ženskoj strani rata nema ničeg herojskog. Samo preživljavanje u smrdljivim izbegličkim centrima i pretrpanim bolnicama, rad do iznemoglosti i patnja koja se ne slavi, nego se skriva, kao sramota.
Zna se da neprijateljski vojnici siluju žene na osvojenim teritorijama. One su za njih ratni plijen. I način da obilježe teritoriju i proglase pobjedu.
Manje se zna, ali ima i toga, da i prijateljski vojnici siluju žene „na svojoj strani“. Jer im se može.
Manje se zna, ali i toga ima, i te kako, da su žene i djevojke iz ratom zahvaćenih područja, pogotovo ako su izbjeglice bez muške pratnje, žrtve trgovine ljudima radi seksualne i radne eksploatacije.
Svega je toga bilo i u BiH, i u Azerbejdžanu, Jermeniji, Gruziji. Svega toga ima i u Ukrajini. I svega će toga biti i u svim budućim ratovima, koje upravo sada zakuvavaju razne patriote, slobodari i borci za demokratiju.
I u svim tim ratovima će žene i djeca patiti, strahovito, u tišini, daleko od kamera nadobudnih ratnih reportera. Jer, rat u kojem stradaju žene i djeca je „rat u četiri zida“: u razorenim domovima, u budžacima logora i skloništa, u skrivenim odajama osionih ratnih komandanata.
Nema tu slave ni ordenja.
A kad na frontovima oružje utihne, kad moćnici pod kristalnim lusterima stave svoje potpise na mirovne sporazume, rat u četiri zida se nastavlja.
Ojađeni borci se vraćaju kući, okrvavljenih ruku i razorenih duša. Nikom više nisu bitni. Nisu više natprirodna mitska bića koja spasavaju otadžbinu, nego obični, prezira vrijedni radnici, seljaci, činovnici. A najčešće su nezaposleni izgubljenici, jer je rat srušio njihove predratne živote.
– Svako veče sam čekala muža da slušam “za šta se on to borio” – ispričala je jedna mlada Gruzijka.
Ova rečenica će slediti krv u žilama mnogim ženama koje su preživjele rat u BiH. Jer, zna se šta slijedi nakon takve tirade…
Nakon ratova, pokazala su istraživanja, slijedi eksplozija nasilja u porodici. A kad se nasilje ne liječi, eto ga i femicid.
Tako je i u BiH.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu