Kolumne

Razna lica Karađoza

Vjerovatno sam prvi put čuo za lik Karađoza negdje u svom detinjstvu kada sam s velikom pažnjom i zadovoljstvom gledao istoimenu televizijsku seriju.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Bio sam oduševljen neobičnim sočnim humorom glavnog junaka koga je tumačio Rejhan Demirdžić, jedan od najvećih sarajevskih glumaca svih vremena.

Isto tako zabavan bio mi je i njegov oponent, bezobraznik Fistik. Seriju  je realizovala TV Sarajevo od 1969. do 1971. godine, a Demirdžić je bio i koscenarista, zajedno sa Jurislavom Korenićem.

Kasnije sam čitao Andrićevu “Prokletu avliju”, gdje je Karađoz nadimak glavnog junaka, okrutnog čuvara zatvora. Takođe, Karađoz je jedan od superheroja odličnog stripa “Družina Dardaneli” Pavla Zelića i Dragana Paunovića.

Neobično mi je bilo kasnije kada sam otkrio da je Karađoz zapravo turski mitski junak pozorišta sjenki. Nedavno sam čitao sjajnu studiju “Dromena” Dragoslava Antonijevića, koja se u cijelosti bavi istraživanjem marionetskog pozorišta sjenki. Tako se može saznati da je Karađoz zapravo ime za specifičnu vrstu pozorišta. Majstor lutkar sa dvije ili više lutki koje drži na štapu, prikazuje njihove sjenke na velikom platnu, istovremeno glumeći Karađoza i druge likove.

Ova specifična vrsta pozorišta ime je dobila po Karađozu, što znači Crnooki. Osmanlije donose ovo pozorište u naš region početkom XVI vijeka. Ručno rađene marionete, kadkad su izgledale tako lijepo da su postajale dio muzejskih postavki velikih gradova Evrope. Jedna kolekcija Karađoz lutki čuva se u muzeju lutkara Mehmeda Hasiba Ramića.

Veliki broj knjiga je napisan na temu pozorišta sjenki, a istoričari smatraju da je pozorište Karađoz nastalo u staroj Grčkoj, ili u Indiji, ili na ostrvu Java. Svakako, Karađoz je u Turskoj bio najpopularniji.

Glavni junaci Karađoz i Hadživat, jedan zidar, drugi kovač, učestvovali su u zidanju jedne džamije u vrijeme sultana Orhana (1326-1358). Oni su neprekidno pravili šale, jedan na račun drugog, da su ostali radnici prekidali posao kako bi ih slušali i smijali se. Zbog ometanja posla surovi sultan je naredio da se veseljaci pogube. Kasnije se sultan sažalio nad njihovom sudbinom, pa je radnicima prikazivao sjenke Karađoza i Hadživata ne velikom platnu. Glumci su glasovima podražavali glavne junake i njihove šale pretvorili u prvoklasnu komediju.

Pozorište Karađoz je najveću popularnost u Bosni i Srbiji imalo u XIX i početkom XX vijeka, gdje su postojale kafene u kojima se izvodila predstava. Na žalost, nisam imao priliku da gledam originalnu predstavu o nadmetanju lascivnog zidara i kovača, tako da mi je u nekoj finoj memoriji ostao samo sličan specifičan humor sarajevske TV serije.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu