Kultura

Rječnik balkanske mitologije (35): Vila

Vila predstavlja žensko mitsko biće slovenske mitologije koje živi u prirodi.

FOTO: WIKIPEDIA

Uglavnom su bile naklonjene ljudima, ali su bile i osvetoljubive. Ovakva pojava naklonosti i nenaklonosti je prirodna u mitologiji, jer je čest slučaj da naklonost bića i bogova zavisi najviše od ljudi i njihovih djela.

Živjele su uglavnom u šumama ili pored rijeka, a često i u planinama. U zavisnosti od staništa dobijale su i imena – planinkinje, zagorkinje, vodarkinje, brodarkinje i oblakinje. Neke vile su svoje dvorce pravile u oblacima.

Vile su zamišljane kao jako lijepe, vitke djevojke, duge kose, koja se raspletena spušta niz leđa i grudi. Boja kose je obično bila plava ili riđa, a govori se i o zlatnoj kosi. Vila nije smjela da izgubi nijednu vlas, jer se smatralo da se u njenoj kosi nalazi njena snaga.

Nosile su bijele tanke haljine, tako da su često u narodnim pjesmama dobijale epitet “bijela vila”. Rjeđi je slučaj da su vile išle nage, ali onda im je kosa prekrivala grudi.

Takođe, vile su imale krila i okrilje. U okrilju se nalazila natprirodna moć vile. Vile bi okrilje skidale kad bi se kupale u rijeci. Okrilje je vjerovatno neka vrsta odjeće koja se stavlja na krila. Ukoliko bi neko uspio da ukrade vili okrilje, postao bi njen gospodar i ona bi morala da ga sluša. Ljudi koji bi ukrali vili okrilje vjenčavali su se s njom, ali su paziti da se vila ne dočepa svog okrilja, jer bi tad bila osvetoljubiva i svetila se za nanijeto poniženje.

Dok se kupa vilu niko nije smio da vidi, jer bi ga vila kaznila, osim ako bi joj tom prilikom ukrao okrilje.

Vjerovanje da je neki dio odjeće vezan za karakter i moć osobe koja je nosi postoji i o oglavlju, odnosno kapi. Naime, vjerovalo se da kapa čini karakter čovjeka, kao i da ukazuje na njegovu poziciju u društvu. Čovjek kome bi bila oduzeta ili ukradena kapa bio bi obešćašćen, a kod đerdapskih brodara postojao je običaj da se prilikom nezgode na brodu prvo baci kapa u vodu, kao žrtva.

Osvetoljubivost vila se mogla probuditi ukoliko bi se neko nadmetao s njima, dok se naklonost sticala tako što bi neko pomogao vili, na primjer raspleo joj kosu koja se uplela u žbunje.

Kako nisu postojale vile muškog roda i kako su vile bile isključivo ženska mitska bića, vile su ponekad imale odnose sa smrtnicima. U narodnom predanju se pominju vilenjaci, kao ljudi, smrtnici, koji su imali odnos sa vilom i time stekli neke natprirodne moći. Vilenjaci bi i dalje ostali smrtnici. Ljudi koje bi vile birale bili su fizički jaki, obično planinski pastiri.

Prenošenje moći sa vile na smrtnika je bilo moguće i na druge načine. Kada bi vila dojila neko dijete, za to dijete bi se vjerovalo da će postati veliki heroj i da će imati neke natprirodne moći. Tu se može vidjeti slovensko vjerovanje o bratstvu po mlijeku. Naime, vjerovalo se da dojenjem dijete dobija neke osobine majke.

Takođe, natprirodne sile bi mogla vila dati čovjeku ukoliko bi joj taj čovjek nešto učinio, a postoje primjeri u narodnim pjesmama da su se vile sestrile sa ljudima (Vila Ravijojla i Marko Kraljević). Često su vile vidale rane ranjenim junacima jer su bile vješte s biljem. Kako im je bilje prirodna okolina, dobro ga poznaju. Takođe se vjerovalo da vile mogu čovjeka i da vrate u život.

Vile su se rađale iz rose ili izrastale iz cvjetova. U nekim predjelima postoji vjerovanje da su se vile rađale kao i ljudi, a kasnije postajale vile. Djevojčica vila je morala da prođe obred inicijacije da bi postala vila. Tu bi joj glavna vila predavala okrilje, čime bi nova vila dobijala svoje vilinske moći. Inicijacija je postojala i kod ljudi. Djevojčica se smatrala djevojkom kada bi prvi put zaigrala kolo. Tako i vilinski obredi sadrže kolo i ko bi nagazio vilinsko kolo bio bi kažnjen.

Vilinski obredi bili su tajni i niko ne bi smio da ih vidi. Ko bi vidio vile kako igraju, kupaju se ili rade kakav drugi obred mogao bi biti kažnjen sljepilom, paralizom ili čak smrću.

Mjesta na kojima su vile održavale svoje obrede su se znala i obično nosila u svom imenu riječ “vila”, kao na primjer Vilin izvor na planini Komu ili Viline vode u Beogradu.

Vile su se mogle pretvoriti i u neke životinje. Najčešće su to bili labudovi, sokolovi, konji i vukovi. Često se u pjesmama sreću slike kako vile jašu na konju ili jelenu i odlaze u lov. Imale su luk i strijele, kojim bi gađale kad bi ih neko uvrijedio.

(Nastaviće se)