Upravo zbog ovakvog pristupa svaka kriza stanovništvu utjera strah u kosti. Prije dvije godine, kad je se pojavila korona, plašili smo se za hranu, pitali smo se da li će je biti dovoljno. Situacija je bila toliko kritična da je i Milorad Dodik u jednom trenutku ljude pozvao da siju bašte.
– Vi koji živite u gradu i imate svoje okućnice, učinite sve da budu zasađene, jer trebaće nam hrane. Ne smijemo da dozvolimo da, kraj ovako bogate i obradive zemlje, ispaštamo zbog hrane – rekao je Dodik u martu 2020. godine.
Građani ga jesu poslušali, ali nam, i pored toga, njive i dalje zarastaju u korov, a bašta je sve manje. Ratari kažu – ne isplati se sijati, jer ova država ne štiti domaće poljoprivrednike, već uvozni lobi.
Kriza u Ukrajini ponovo nas je vratila u realnost, a sve je vidljiviji strah od nestašice i gladi. Znaju naši građani šta je rat i šta je nestašica, pa su brže-bolje požurili da isprazne rafe u tržnim centrima.
Možda nije dotle došlo, ali je realnost sumorna i govori nam da će cijene hrane i energenata neminovno rasti. Slično je i mnogim drugim zemljama, u kojima, međutim, imaju pune magacine, dok smo mi svoje „sahranili“ prije nekoliko godina.
Sad nema vajde praviti bilo kakve zalihe, jer se robne rezerve pune pri nižim cijenama, a ne kad one vrtoglavo rastu. Ni u Federaciji BiH nije ništa bolje. Oni imaju Direkciju robnih rezervi koja, međutim, nema nikakav plan nabavke, jer za ovu godinu nije usvojen budžet FBiH.
Dok je bivša Jugoslavije raspolagala izuzetno jakim robnim rezervama, mi smo upropastili i ono nešto što smo imali. Dakle, nismo bili kadri ni da se držimo očiglednog primjera dobre prakse, zbog čega ne možemo da računamo na pomoć države kad nas poklopi neka kriza.
Sad, kad nam voda dolazi do grla, samo možemo da gledamo kako to rade naše komšije, koje brinu o svom narodu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu