Banjaluka

Roditelji djece sa dijabetesom u borbi sa institucijama u Banjaluci "Moja djevojčica je sada zvanično dijete sa posebnim potrebama"

Moja djevojčica je sada zvanično dijete sa posebnim potrebama. Počeli smo borbu u maju i neću odustati od nje. Tako započinje priču Marko Koračak, otac djevojčice koja ima dijabetes i onemogućeno joj je da pohađa državni vrtić u Banjaluci.

Roditelji djece sa dijabetesom u borbi sa institucijama u Banjaluci "Moja djevojčica je sada zvanično dijete sa posebnim potrebama"
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Koračak kaže da to nije sistemski rješeno i da svuda ima rupa gdje se odgovornosti prebacuju sa jedne institucije na drugu.

-Prvo su me iz vrtića uputili u Centar za socijalni rad gdje su insistirali na ličnom asistentu, a onda su u CSR rekli da ta dijagnoza ne podleže ličnom asistentu. Kasnije je i sam dječji psiholog rekao isto da se zna za koga su lični asistenti, za djecu sa psihomotoričkim problemima koji ne mogu samostalno da funkcionišu, a u ovom slučaju, moja djevojčica je samostalna, samo je problem oko davanja terapije. Zapravo, čitava problematika se svodi oko davanja terapije. Ako sam voljan i ako imam mogućnosti da izađem s posla da apliciram djetetu insulin, njihovo je da prate, nisam insistirao ni na posebnoj ishrani, ništa. Do ishrane zapravo nismo ni stigli – rekao je Koračak.

Vađenje krvi
FOTO: DIJABETESNET/YOUTUBE/SCREENSHOT

Prvostepena komisija

On u razgovoru za Srpskainfo kaže da su se iz banjalučkih vrtića pozvali na nalaz prvostepene komisije. 

-To je sada u Centru za socijalni rad gdje djeca sa određenim problemom budu klasifikovana, i moja djevojčica je sada zvanično dijete sa posebnim potrebama. Oni su se pozvali na to da u tom nalazu nije definisano da li ona može ići i na koji vremenski period u vrtić. Ali to se u suštini, kako sam razumio daje ta preporuka CSR djeci koja već imaju ličnog asistenta sa autizmom, daunovim sindromom – kaže ovaj otac.

Pročitajte još

Iako su, priča on, skupili svu dokumentaciju, pisali zahtjev za vanrednu komisiju, gdje im je Centar za socijalni rad izašao u susret i odobrio sve to, iako se to tek radi kada dođe do značajne promjene u medicinskom stanju kod djeteta. 

FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

-S tim da ovdje nikakve značajne promjene sa medicinske strane nije bilo, oni su imali osnova da odbiju taj zahtjev, ali su izašli u susret, ali opet nisu naveli dio za pohađanje vrtića. Svi članovi komisije koji imaju direktno veze i to psiholog, pedagog su u svom nalazu napisali da je djetetu neophodno da pohađa vrtić, kao i sama socijalizacija u vršnjačku grupu. Tu sam dokumentaciju prikupio prije 7 dana i predao u vrtić, poslao sam im i-mejlom i zasad nikakav nisam dobio odgovor, s tim da sam i prvi odgovor čekao skoro dva i po mjeseca – istakao je Koračak te dodao da su im nezvaničko rekli da se prijave na konkurs, a u rezultatima nisu objavili ništa vezano za njihovo dijete.

Pročitajte još

-Tada sam im poslao upit zašto nema nikakvih informacija o mom djetetu. Oni su mi odgovorili sljedeće: “Ovim putem Vas obavještavamo da Vaš zahtev na konkursu nije bodovan jer pravilnik o načinu bodovanja ili prijemu vrtića ne predviđa decu sa nalazom i mišljenjem prvostepene komisije za procjenu potreba djece i omladine sa smetnjama u razvoju. Na konkursu niste prošli iz razloga što po preporuci stručne komisije ne stoji da se dijete usmjerava u predškolsku ustanovu i ne stoji period boravka djeteta u vrtiću kao na ostalim preporukama koje su stizale u vrijeme konkursa – priča Koračak.

Odgovornost institucija

Kaže da je sve to ponovo predao u Centar za socijalni rad gdje su mu ponovo rekli da to nije njihova nadležnost jer se preporuka daje samo za djecu sa psihomotoričkim smetnjama, dok se za dijagnozu dijabetesa ne daje. 

-Komisija se sastoji od pet članova i svaki član daje svoj nalaz i onda to ide kao zaključak ispred Centra za socijalni rad. U tom zaključku nema ništa vezano za vrtić, s tim da su pojedinačno pedijatar, psiholog pedagog upisali da dijete treba ići u vrtić. Moje dijete trenutno ne ide nigdje u vrtić jer su mi oni u tim nekim prvim razgovorima rekli da ne ide u privatni vrtić pošto će oni tek onda ići s tim da nema kapaciteta. Ja sam uzeo to zdravo za gotovo, ali sam tek kasnije vidio da ta gospođa voli, da budem grub, slagati tako da sam se sada ovog prihvatio i neću odustati. Od početka sam ispoštovao proceduru koju su mi tražili i vidjećemo onda šta će reći. Borba je krenula u maju – zaključuje Koračak.

Predsjednica Udruženja DiabetNo1 Jelena Škrbić Radić za Srpskainfo kaže da ovaj problem nije ništa novo i da je to zapravo krenulo još prije deset godina kada je ona pokušala da svoje dijete od tada 3,5 godine upiše u državni vrtić.

FOTO: TVK3/YOU TUBE/SCREENSHOT
FOTO: TVK3/YOU TUBE/SCREENSHOT

-Mi smo otišli tada u privatni. I onda smo se na taj način snašli. Ne znam da je ijedno dijete koje ima dijabetes uspjelo da pohađa državni vrtić u Srpskoj. Ispred Udruženja smo se više puta obraćali predškolskoj ustanovi i prema usmenim odgovorima koje smo od njih dobijali, u vrtiću bi trebalo trebalo da postoji medicinska sestra koja bi se brinula o djeci sa dijabetesom i davala im insulin. Međutim, roditelji u većini slučajeva dobijaju informaciju da im dijete ne može pohađati vrtić, čak daju i otkaze kako bi onda bili sa djetetom. Malo je njih koji se odvaže da krenu u borbu sa sistemom – ističe Škrbić Radić.

Zakon o predškolskom vaspitanju

A Zakon o predškolskom vaspitanju u svemu ovome je jasan. 

U članu 8, tačka 1 i 2 jasno piše: “U ostvarivanju djelatnosti predškolskog vaspitanja i obrazovanja i ostalih djelatnosti predškolske ustanove zabranjene su sve vrste nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i sve aktivnosti kojima se ugrožavaju, diskriminišu ili izdvajaju djeca, odnosno grupa djece, po bilo kojem osnovu, u skladu sa važećim zakonima i međunarodnim konvencijama kao i da će predškolske ustanove obezbijediti efikasne mehanizme zaštite protiv nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja i diskriminacije i bilo koje vrste uznemiravanja u skladu sa protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece.

U prevodu, već deset godina se svjesno krši Zakon o predškolskom vaspitanju, a da niko od vlasti nije još mrdnuo svoju fotelju i počeo raditi posao za koji je plaćen.

Kontaktirali smo i Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje koji su nas prebacivali sa jedne linije na drugu. Kad su se javili, rekli su nam da pošaljemo upit na i-mejl i do objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor.

Bonus video:

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije