Istakla je to za Glas Srpske šef Odjela dječje endokrinologije na Klinici za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Gordana Bukara-Radujković navodeći da pomenuti preparat dolazi iz kompanije Fajzer te da je već registrovan na našem tržištu.
– Lijek koji je sada dostupan daje se djeci svako veče u vidu pen injekcije, dok će novi preparat primati jednom u sedam dana. To će i za djecu i za roditelje biti veliko olakšanje, naročito tokom putovanja. Zbog svakodnevnog bockanja koje je djeci naporno, roditelji su znali preskakati terapiju, a prirast u visini zavisi upravo od redovnosti uzimanja lijeka – rekla je Bukara-Radujković.
Bukara-Radujković navodi da se u Srpskoj nizak rast dijagnostikuje i liječi od 2000. godine te da je kod nas mnogo mališana koji primaju hormon rasta.
– Fond zdravstvenog osiguranja RS, koji je najviše zaslužan za uvođenje novog preparata, već duže od 25 godina djeci obezbjeđuje hormon rasta potpuno besplatno do 18. godine što uveliko olakšava liječenje. Ni tokom pandemije virusa korona nismo stali sa ispitivanjima djece jer je broj mališana koje liječimo to zahtijevao. Imamo bebe koje već sa nekoliko mjeseci života započnu sa terapijom – rekla je Bukara-Radujković.
Rano otkrivanje smanjenog rasta, prema njenim riječima, od izuzetnog je značaja za dobrobit djeteta, navodeći da je upravo rast jedan od najpouzdanijih pokazatelja dobrog zdravstvenog stanja djevojčica i dječaka.
– Rast je veoma složen mehanizam zbog čega je veoma važno primijetiti kada dijete zastane sa rastom jer je to često znak ozbiljnog oboljenja. Kod 23 odsto djece kod kojih su ispitivani uzroci niskog rasta u pozadini su bila hronična oboljenja kao što su bubrežna, hematološka, endokrinološka, dijabetes, ali i Tarnerov sindrom. Može biti i posljedica celijakije ili malignog oboljenja. Hormon rasta ne reguliše samo tjelesnu visinu, on utiče na kvalitet kostiju, pravilan nivo masnoća u krvi, zatim na jačinu mišića, ali i psihičko raspoloženje – pojasnila je Bukara-Radujković i dodala da se terapija hormonima primjenjuje minimalno pet godina, a kada je u pitanju ozbiljan deficit, to može biti i do kraja života.
Proces rasta se, priča Bukara-Radujković, odvija pod uticajem brojnih genetskih i faktora iz okoline.
– Problem sa rastom može početi već u majčinoj utrobi, kada je recimo posteljica deficijentna ili ako dođe do infekcije tokom trudnoće. To može uticati na rađanje bebe sa malom tjelesnom masom koje u deset odsto slučajeva ne dosegnu ciljanu tjelesnu visinu. Na rast utiče i pol, muška djeca su duža u odnosu na žensku, kao i etnička pripadnost, jer su na primjer Hercegovci među višim ljudima u Evropi. Za rast je veoma važna i fizička aktivnost djece, pravilna ishrana, kao i socioekonomski faktor – istakla je Bukara-Radujković, dodajući da postoje dvije varijante normalnog niskog rasta i to kada su oba roditelja niska pa je očekivano i niže dijete te u slučaju usporenog polnog sazrijevanja kada djeca kasnije dostižu normalnu visinu.
Prema njenim riječima, i kod nas ali i u cijelom svijetu roditelji kasno dovode djecu ljekaru zbog niskog rasta.
– Djeca dolaze najčešće između devete i 11 godine, iako bi najkasnije to trebalo biti do četvrtog rođendana. Ako kod mališana dužina pantalona ostane nepromijenjena godinu dana to znači da nije bilo prirasta u tjelesnoj visini četiri centimetra i to bi trebalo da bude roditeljima indikacija da se jave nadležnom ljekaru. Takođe, djeca koja nemaju dovoljno hormona rasta oko struka imaju nakupinu masnog tkiva koja liči na šlauf. Potrebno je pratiti i sekundarne polne karakteristike djece jer prerani pubertet koji počinje sa porastom grudi kod djevojčica prije osme godine može dovesti do ranijeg završetka rasta i u odraslom dobu značajno nižeg rasta od genetskog potencijala. Zbog svega toga veoma je važno da se djeca redovno mjere i idu na sistematske preglede kako bi pedijatri uočili eventualni zastoj u rastu – upozorila je Bukara-Radujković i navela da se Svjetski dan djece niskog rasta obilježava 21. septembra jer je na jesen najbolje mjeriti visinu budući da mališani najviše rastu tokom proljeća i ljeta.
Dijabetes
U susret 14. novembru, Svjetskom danu borbe protiv dijabetesa Gordana Bukara-Radujković je istakla da je u Srpskoj sve više mališana koju boluju od ove bolesti.
– Teško da se genetika tako brzo promijenila, ali spoljni faktor, odnosno ishrana jeste koja je, uz nedostatak fizičke aktivnosti, dijelom krivac. U zemljama koje su dalje od ekvatora, dijabetes je češći, a mi ipak imamo dovoljno sunčanih dana, dobra je profilaksa D vitaminom, ali brojke opet prebrzo rastu što nije dobro – rekla je Bukara-Radujković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu