Kako god bilo, u Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju sluha i govora u Banjaluci, u narodu poznatijem kao “škola za gluvonijeme”, dešavaju se strašne stvari.
Grupa roditelja se još u septembru na direktora požalila Ombudsmanu za djecu i Ministarstvu prosvjete RS.
U pritužbi su naveli 12 tačaka, a svaka od njih, kako reče ombudsman za djecu Gordana Rajić, zaslužila je poseban stručno pedagoški nadzor.
Teško je i zamisliti da bi se roditelji, bez goleme nevolje, upustili u ovakvu bitku i izložili prije svega svoju djecu, a potom i sebe, riziku od šikaniranja i izolacije.
Ali, skupili su hrabrost i prekinuli zavjet ćutnje. Što je presedan.
Bilo bi za očekivati da se, nakon toga, “nadležni” dignu na noge, da ubace u petu i promptno ispitaju stvar. U interesu djece. I da o svemu obavijeste javnost, kako bi se spriječile glasine i proizvoljna tumačenja.
Ali, avaj. Nije bilo vanredne pres konferencije, nije bilo hitnog stručno – pedagoškog nadzora. Naprotiv.
Ministarstvo prosvjete se svojski potrudilo da sve zataška. Na pitanja novinara Srpskainfo o ovoj osjetljivoj temi odgovorili su – nakon 50 dana. I to na način da izbjegnu odgovore.
Vanredni nadzor uslijedio je tek tri mjeseca nakon žalbe roditelja, taman uoči Nove godine, pa su se inspektori i nadzornici divili “prazničnim dekoracijama” u “ugodnom ambijentu” škole.
I šta su ustanovili? Ništa. Rezultati njihovog rada nisu objavljeni, a po onom što je “procurilo” u medije, utvrdili su da “nisu mogli utvrditi da li su žalbe roditelja osnovane”. Nisu, doduše, utvrdili ni da roditelji izmišljaju.
Sve ovo se dešavalo, i još se dešava, u sjenci izbora novog, ili što je izvjesnije reizbora starog direktora škole. Da li će Saša Tatić, kojeg roditelji sumnjiče za svašta, a inspektori ne mogu utvrditi ništa, uskoro biti nagrađen trećim uzastopnim direktorskim mandatom?
Mnogi tvrde da hoće, jer je “dobar sa onima odozgo”, što će reći sa SNSD-ovcima, koji su mrežom kumosko – rođačko – prijateljskih veza zarobili čitav prosvjetni sistem Republike Srpske.
I šta nam, nakon svega, preostaje? Da djecu s teškoćama i njihove roditelje pustimo niz vodu? Da se pravimo šašavi, po ugledu na Ministarstvo prosvjete?
Ili da stavimo prst na čelo? I konačno lupimo šakom o sto, pa kud puklo!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu