Inspirišem se slušajući rokenrol muziku, tu spada i eks-ju rok, a pogotovo bih izdvojio grupu Van Gogh, uz čiju muziku često stvaram, pa čak i portret lidera tog benda koji će se u narednom periodu naći i u njegovim rukama. Ljetos sam imao priliku, na moje veliko zadovoljstvo, uručiti portrete rađene u tuš tehnici, Neletu Karajliću i Canetu iz grupe Partibrejkers – rekao je Vrećo.
Kada ste se počeli baviti slikanjem i kako su izgledali Vaši počeci?
Još od malih nogu volio sam šarati ili crtati nešto po sveskama. To tada i nije imalo neki oblik ili formu, prosječni dječiji crteži. Tokom osnovne škole, negdje od petog razreda na časovima likovnog se moglo primijetiti da crtam bolje od većine u razredu. U periodu gimnazije sam i uradio prvi portret po modelu, koji je inače mnogo teže raditi nego kad se radi po fotografiji. Gledajući iz ove sadašnje perspektive taj portret nije bio ništa posebno, jer tada nisam ni bio savladao tehniku sjenčenja. Bilo je to samo grubo prenošenje kontura lica na papir i to što sam nacrtao imalo je obrise portretisanog modela. Tek kasnije sam shvatio da to zapravo može puno, puno bolje. Naravno uz dosta truda, volje i zalaganja.
Najviše radite portrete, zašto baš portreti, šta je to u ljudskom liku što Vam je interesantno?
Isključivo je to zbog toga što mislim da je portret zapravo nešto što je i najteže nacrtati. Ne samo nacrtati jer dosta ljudi zna da crta, nego i osjenčiti. To je zapravo ono sto portetu daje ono nešto. Istakao bih još i to da je kod porteta najbitnije pogoditi pogled, oči, jer ako to ne dočarate na najbolji mogući način onda nema potrebe da dalje nastavite sa crtanjem portreta. Ja uvijek i isključivo krećem od očiju i skoro svi mi kažu da je to nešto upečatljivo na mojim portetima. Umijem da im udahnem dušu – to je jedan od komentara koje često čujem. Naravno radeći bilo koji posao pa i ovaj, čućete i par negativnih komentara, ali na njih treba gledati kao podstrek da radite više i bolje. Kritika uvijek dobro dođe. Ljudski lik je uvijek bio interesantan za umjetnike, a u isto vreme i zahtjevan, jer kako prenijeti na papir nečiju harizmu kojom odiše ili pak mozda neku tugu koju nosi u sebi. Bore koje su mu se godinama crtale po licu ili onaj sjaj u očima. Sve je to nešto što čini zanimljivim tehniku portretisanja.
Crno-bijela tehnika Vam je omiljena, recite nam Više o tome?
Crno-bijela tehnika mi je omiljena jer mislim da je sve ili crno ili bijelo. Isto kao što na neko pitanje ne možete odgovoriti sa možda, nego samo sa da ili ne. Na mojim portretima može se vidjeti i nekoliko nijansi te crne boje, to neko sivilo što je zapravo možda i pokušaj da se pobjegne od crno-bijele stvarnosti.
Imate li uzore u slikarstvu i ko je u pitanju? Postoji li neki slikar kojeg bi ste voljeli upoznati i pitati za savjet?
Uzori u slikarstvu su mi svi oni koji rade ovu tehniku portreta bolje od mene. Ne bih tu generalizovao niti izdvojio samo jednog umjetnika, nego se ugledam i nastojim biti bolji od onih koji ovaj vid umjetnosti rade bolje od mene.Voljeo bih se sa svakim od njih upoznati i razmijeniti mišljenja. Naravno da su svima nama na neki način uzor stari majstori slikarstva, ali ovaj vid umjetnosti portretisanja koji ja pratim je neki oblik dovođenja crteža portreta do Hiperrealizma. U svijetu, a i na Balkanu ima svega par umjetnika za koje možemo reći da su hiperrealistični. Oni mi na neki način predstavljaju uzor i volio bih sa njima razmijeniti mišljenja i iskustva.
Šta je to što vas motiviše i pokreće? Odakle crpite inspiraciju i gdje obično slikate ?
Inspiracija je čudna stvar. Moglo bi se reći da je ne crpim nego ona mene pronađe. Nekad je nema danima i mjesecima, a opet nekad naiđe period kada je ima i previše. Smatram da je ponekad i samoća ono sto inspiriše umjetnika i da svako ponekad osjeti potrebu barem na kratko da pobjegne od svih i svega. Najbolje negdje u prirodu ili planinarenje koje u zadnje vrijeme praktikujem. Tamo gdje se umjetnik može isključiti iz svega i spoznati neku novu inspiraciju.
Ko su neki poznati likovi koje ste do sada naslikali ili nacrtali ?
Uradio sam veliki broj portreta, kako po narudžbi tako i portete poznatih ličnosti za svoju privatnu kolekciju. Od poznatih ličnosti posebno bih izdvojio portret Klinta Instvuda. Svi se slažu da je to moj najbolji portret, bar do sada. Izdvojio bih još portete Entoni Hopkinsa, Novaka Đokovica, Del Boja iz serije Mućke i jednu kolekciju lidera domaćih rokenrol grupa.To sam odradio u tuš tehnici.
Koja tehnika Vam je omiljena?
Grafitna olovka i njene čari me uvek i iznova privlače, ali u zadnje vrijeme mi je izazovno raditi sa tuš tehnikom koja je ujedno jako teška i veoma zahvalna tehnika bar sto se portreta tiče.
Mladima treba dati šansu
Slaviša Vrećo: Moramo svi zajedno naći prostora i dati šansu nekom mladom čovjeku da se kroz neku umjetnost izrazi i da ljudi pronađu smisao u svemu tome. Da to bude odmor za dušu. Fali nam više kulturnih dešavanja i više ljudi koje to sve zanima. Nekako su ljudi u današnje vrijeme nezainteresovani za sve to i slabo obraćaju pažnju na nečiji trud koji je uložen u to da bi neko umjetničko djelo nastalo. Umjetnost je na neki način alternativna stvarnost i svako od u jednom trenutku poželi uživati u njoj. Svako ko je zainteresovan da naruči svoj portret u nekoj od tehnika koje radim, može to uraditi kontaktirajuci me na „Fejsbuk“ profilu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu