To što su nam plate i penzije najniže u Evropi, a cijene nekretnina, osnovnih životnih namirnica i goriva kreirane po zapadnim standardima, pa čak i više od toga, manje je bitno. Glavno je da se pod šatorom popije, zapjeva, oglođu kosti i, ako bude sreće i prilike, napravi selfi s iskeženim političkim idolom. Za vječnu uspomenu i foliranje pred zavidnim komšijama.
S druge strane, predstojeći izbori će, kako mnogi ocjenjuju, predstavljati i posljednju šansu brojnim političarima da se održe na površini. Za njih će to biti borba na život i smrt – ostanak u foteljama ili odlazak u političku penziju. Zluradi bi rekli da je nemali broj onih koji će se grčevito boriti za novi mandat još davnih dana trebalo da odjezdi u političku ’ladovinu, budući da su uslove za starosnu penziju debelo ispunili. Ali, avaj! Neumorni maratonci i politički dinosaurusi, koji brinu o narodnim mukama tako što pronalaze razne cake i začkoljice ne bi li kako spriječili ukidanje akciza na gorivo, ne predaju se lako.
Prosta matematika koja govori da se zahvaljujući akcizama i enormno većim prilivom novca u budžet, u predizbornom periodu, kao od šale može namaći koja „stojanka“ jednokratne pomoći za studente, borce ili penzionere, mnogo je važnija od toga koliko sirotinja svakodnevno plaća hljeb, mlijeko ili litar dizela.
Razdijeljena milostinja brzo će se potrošiti i vratiti u budžet, a onda ponovo slijedi krug šatora, pjesme i ubjeđivanja u blagostanje koje, eto, samo što nije nastupilo, ali je prvo potrebno da zaokružimo prave kandidate. Ovce, i onako, služe za šišanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu