Bilo da je riječ o ispovijedi, pričesti ili molitvi, sveštenici u bolesničke sobe najčešće idu na poziv porodica pacijenata, kako bi tim ljudima pružili psihičku i duhovnu podršku, odnosno pomogli njihov oporavak.
Odlasci sveštenika u UKC Srpske posebno su bili dragocjeni u jeku epidemije korone kada su posjete bile zabranjene i kad pacijenti nisu viđali nikog, osim medicinskog osoblja.
Kako kaže paroh prvi paprikovački Slobodan Marin, tad je bilo najpotrebnije prići ljudima i porazgovarati sa njima.
– U tom periodu, oni su se osjetili malo napuštenima, jer nije bilo posjeta. Dešavalo se da, kad na s prepoznaju, viču iz soba da im priđemo, makar samo nakratko porazgovarali. Ti razgovori su za njih bili neki mali prozor u svijet – kaže za Srpskainfo paroh Marin.
Dodaje da su, prilikom tih posjeta, njegove kolege i on po tri-četiri sata znali biti u skafanderima.
– Preko mantije smo oblačili skafandere, stavljali po dvije maske, vizir, kapu na glavu. Poštovali smo sve epidemiološke mjere, kako, ne daj Bože, ne bismo dodatno ugrozili njihovo zdravlje, a i da sebe zaštitimo, jer ti su ljudi bili bolesni. Nije to bilo baš prijatno, ali za nas nije bila nikakva žrtva, s obzirom na to koliko je to oboljelima značilo, a to i jeste naša dužnost i obaveza. Kad poslije toga dođete kući, sve drugačije posmatrate, a u srcu i duši je radost jer ste nekome, kroz razgovor, uljepšali dan. A ti pacijentu su se mnogo bolje osjećali nakon posjete sveštenika – ističe paroh Marin.
Prema njegovim riječima, u jeku epidemije, ipak, sveštenici nisu mogli toliko često ići u UKC, ali su imali mogućnost da sa pokretnim pacijentima razgovaraju u maloj kapelici. Riječ je o prostoriji u ovoj zdravstvenoj ustanovi koja je namijenjena upravo za razgovor sveštenih lica sa pacijentima.
– U ovom pogledu, UKC Srpske je otišao naprijed u odnosu na ostale, jer druge bolnice nemaju te kapelice, niti sveštenici dolaze oboljelima – naglašava paroh Marin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu