Do skora rekreacija u baštama, njivama, voćnjacima, u zanatskim radionicama ili drugim djelatnostima, za većinu je postala izvor egzistencije. Takozvano dualno obrazovanje, koje se poslednjih godina zagovara u školskom sistemu, dobilo je praktičnu primjenu.
– Od plate se odavno ne može živjeti, bar za većinu srednjeg i nižeg staleža. Međutim, svjetska ekonomska kriza, koja se i kod nas uveliko osjeća, uticala je na promjenu ponašanja, borbu za svaku marku – smatraju ekonomisti.
Takozvanu potrošačku korpu, odavno ne mogu napuniti dvije plate, koliko ih u prosjeku, mjesečno dospijeva na račune odnosno u kućni budžet.
Podsjećamo, u Savezu sindikata Republike Srpske, prema najnovijoj računici, potrošačka korpa vrijedi 2 355 KM. Ukoliko se tempo rasta cijena nastavi, prosječna, četvoročlana porodica u Srpskoj odnosno BiH, predviđaju sindikalci, već početkom naredne godine, za mjesečne troškove moraće, minimalno, obezbijediti 3 000 KM.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna neto plata u novembru 2022. godine iznosila je 1 211 KM. Nekada smo, a to nije bilo davno, saglasno je više sagovornika Srpskainfo u našoj anketi provedenoj u više gradova, za 100 KM, iz prodavnice mogli iznijeti tri ili četiri vrećice kućnih potrepština.
Sada, smatra Damir Šević, poljoprivredni inženjer iz Novog Grada, za istu sumu možemo robu iz prodavnice smjestiti u jednu ili dvije nepune vrećice.
– Zato, bez dodatnog posla, nema opstanka, sve dok se situacija na ekonomskom planu ne popravi, dok se ne povećaju plate u skladu sa troškovima. Pošto u takvu mogućnost malo ko vjeruje, većina se našla na raskrsnici, ili u inostranstvo ili u njivu, voćnjak, vinograd, u baštu – kaže Šević.
Primjeri su brojni, u mnogim mjestima. Nastavnici i profesori, inženjeri, službenici u javnom i privatnom sektoru, medicinske sestre, radnici u fabrikama i mnogi drugi, poslije nastave u školama, nakon radnih smjena u bolnicama, javnim ustanovama, preduzećima i svekolikim fabrikama, prinuđeni su da proizvode povrće, voće, sade vinograde, uzgajaju stoku, proizvode jaja, mlijeko, sir, med, da se bave cvjećarstvom i rasadom, izrađuju svakojake rukotvorine.
Danica Perović iz Gradiške, osim redovnih poslovnih obaveza, izrađuje ukrasne korpice od papira. Gordana Golić iz Gradiške, osim trgovine i službeničkih obaveza, proizvodi ukrasne svijeće. I njena poslovna priča je zanimljiva.
Tokom posljednjih desetak godina upornog rada Slavko Gvozdenac i njegova supruga Dragica, penzioneri iz Cimirota, sela na obroncima Kozare, postali su veliki proizvođači organske hrane. Prethodno su živjeli u Njemačkoj.
– Mnogo radimo, borimo se. Ni penzija iz Njemačke nije dovoljna na sadašnjoj skupoći. Zato smo ovdje počeli novi radni vijek, pa dokle doguramo – rekla je Dragica Gvozdenac. Tri generacije Jovičića iz brodskog sela Grk na obroncima planine Vučijak proizvode rakiju od šljive.
– Time se bave tri generacije, unuci Ilija i Luka, mama Jovanka, supruga Biljana. To je naša dopunska ali veoma važna djelatnost. Naši preci su oduvijek proizvodili dobru rakiju pa ni mi, bez obzira što svako ima svoje osnovno zanimanje, nismo izneverili tradiciju – rekao je u Brodu Dalibor Jovičić, hvaleći prednosti sajamskog predstavljanja.
Milovan Ilić, iz Nove Topole koji se primarno bavi grejnom i rashladnom tehnikom te vodoinstalacijama, dodatno se opredijelio za proizvodnju voćne rakije.
Ovaj posao je usavršio i dobio mnogo priznanja.
– Naravno, od te proizvodnje zarađujem ali i zamjenjujem, iznalazim alternative za porodične potrebe. U svakom slučaju, to je za mene koristan posao, mada su obaveze velike – pojasnio je Ilić.
Jadranka Subotić iz Stanara, po struci žurnalista, opredijelila se za proizvodnju rasade, povrća, voća i ljekovitog bilja. Pisanje je odavno ostavila po strani. Ona je iskoristila parcelu, godinama neobrađivanog poljoprivrednog zemljišta na kojoj uspješno proizvodi povrće za svoju porodicu ali iza tržište.
Jadranka proizvodi batat krompir, domaće sirće od divljih jabuke, sok od aronije, crni, žuti, narandžasti paradajz, kivano, gorki krastavac, džemove, likere, brašno od aronije. U tome, kao važan segment, naglašava ulogu Agencije za razvoj Opštine Stanari koja podstiče, pomaže i posreduje prilikom predstavljanja proizvođača hrane svoga kraja na sjamovima.
Podrška Kuće Lijevča i Potkozarja
Na sajmu tradicionalnih vrsta hrane, lekovitog bilja, meda, čajeva, suvenira i ručnih radova, kojeg više puta godišnje organizuje Kuća Lijevča i Potkozarja, predstavili su se proizvođači iz nekoliko gradova i opština.
– Podržavamo osobe, pojedince i udruženja koji se bave kreativnim radom. Uverili smo se u opravdanost našeg angažovanja. Mnogi naši sugrađani i ostali učesnici, pokazali su izuzetnu odlučnost i kreativnost – rekla je Danka Mirjanić, predstavnica Turističke organizacije Gradiška.
Ona je veoma posvećena ovom poslu, pomažući svima koji pokažu interesovanje za proizvodnju tradicionalnih jela, suvenira i ručnih radova.
– To je naša podrška kreativcima koji se u svojim domaćinstvima, angažuju na dodatnim poslovima. Oni time mogu solidno zaraditi ali je takođe važan njihov doprinos očuvanju tradicije u zajednici. Takođe ih podstičemo i pomažemo da registruju djelatnost i da postanu članovi Kuće Lijevča i Potkozarja – pojasnili su u Turističkoj organizaciji Gradiška.
Oni pomažu svojim članovima da tokom cijele godine plasiraju svoje proizvode.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu