Zgonjaninova za Srpskainfo priča da je kreativnost i ljubav prema ručnom radu ispoljavala još kao djevojčica.
– Od svoje 15. godine sam počela da skupljam rukotvorine, a ujedno i da čuvam tradiciju tkanjem, vezom ili šlingom. To sam naučila od majke i ostalih žena u porodici. Moja majka, baka i tetke su bile nepismene žene, ali su izuzetno vezle. Sada se rad nijedne vezilje ne može uporediti s tadašnjim radom, sa njihovim punim vezom. Te žene su bile kreativke – ističe Zgonjanin.
Navodi da se i danas kupuju za svadbena veselja tradicionalni vezeni peškiri, ali da ima mušterija i za ostale rukotvorine.
– Prodaju se vezeni peškiri, ali i kuhinjske krpe s natpisima, stolnjaci i vezene plahte, koje su naše bake zvale koperte. Proizvodi koštaju od 20 KM do 1.000 KM, zavisno od godine rada, veličine, kvaliteta – kaže ona.
Dodaje da s ljubavlju čuva plahte koje je njena majka tkala kada je bila dijete. Svaki stari predmet ili rukotvorina koju ova Novljanka nađe postaju dio njene etno zbirke.
– Kod kuće čuvam eksponate iz svoje etno zbirke i imam ih veoma mnogo. Osim ručnih radova, tu su i drveni predmeti, pa tako imam stari namještaj, krevete i ormare, radio aparate, dijelove za konjska kola. Sada tražim čitava stara drvena kola, ali nažalost to ljudi prodaju u staro gvožđe, a drvo iskoriste za nešto drugo – kaže ona.
Da bi stare predmete sačuvala, koristi se raznim metodama. Tako priča da se nekadašnje torbe naprtnječe, u kojima su bake nosile žito, moraju čuvati od žižaka uz pomoć lavande ili naftalina, ali otkriva da se zamrzivač pokazao kao najveći spas od štetnih žižaka. Ističe da je boli kada čuje ili svojim očima vidi da neko uništava rukotvorine predaka.
– Zločin je kada neko ručno rađene predmete sasječe ili koristi ih kao potpalu za peć. Jednom sam naišla na čoveka koji je sjeckao preslicu baki za potpalu. To je meni bilo katastrofa – kaže ova Novljanka.
Dodaje da se iz ljubavi bavi i etno dizajnom, te da je ponekad angažuju da uredi prostor u etno stilu. Pohađala je i seminar posvećen razvoju turizma u ruralnom području. Najveća želje joj je trenutno da u djelo sprovede ideju o izgradnji etno sela u Novom Gradu.
– Imam urađen i plan projekta za etno selo za koje bih voljela da bude u selu Kršlje kod Novog Grada, jer ima netaknutu prirodu, prelijepu panoramu i odličan geografski položaj. To etno selo bi imalo prenoćišta, etno kuhinju i restoran, svadbenu i salu za sastanke. Za uređenje takvog sela potrebno je oko 10 dunuma zemlje. Nadam se da ću naći ljude koji su zainteresovani da pomognu da se ova ideja sprovede u djelo, jer bi na taj način oživjeli to seosko područje, ali i zaposlili ljude – kaže Marina Zgonjanin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu