Kako on ističe, najpoznatiji je travnički sir, koji se još ponegdje proizvodi, u zavisnosti od vrste ovaca u stadu.
– Količine proizvedenog ovčijeg sira su nedovoljne na našem tržištu i zbog toga mu je cijena visoka – rekao je Santrač.
Objasnio je da su za proizvodnju ovčijeg sira potrebne mliječne rase ovaca, a to je na našem području pramenka i to travnička, hercegovačka, kupreška i lička.
– Pramenka je primitivna rasa ovaca koja ima veoma malu plodnost, kasnostasna je, ima mali dnevni prirast jagnjadi i prinos ispod 50 odsto i uglavnom othrani jedno jagnje za jednu godinu. Međutim, pramenka ima i dobre osobine kao što je otpornost na bolesti i dobra mliječnost. Upravo ta dobra mliječnost vlasnicima stada pramenke donosi dodatni prihod bez kojeg bi držanje ove primitivne rase bilo nerentabilno – rekao je Santrač.
Kako je rekao Santrač, posljednjih godina zbog nedostatka radne snage vlasnici velikih stada ove rase odustaju od muže i proizvodnje sira, dok je još jedan od razloga i nedostatak premije od strane države, čime bi se nadoknadili troškovi muže.
-Iz navedenih razloga mnoga stada su rasprodata i ovčari nabavljaju rase ovaca koje se ne muzu, a koje su plodnije i koje se jagnje tri puta u dvije godine, čime se baziraju samo na proizvodnju jagnjadi za klanje -rekao je Santrač.
Prema njegovim riječima, proizvodnjom ovčijeg sira danas se bave još neki nomadi na Vlašiću i vrlo rijetki u Hercegovini. Dodaje da nemaju informacije o ozbiljnoj proizvodnji ovčijeg sira na prostoru Manjače i Romanije.
Kako kaže, mnogo bolja situacija je sa uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg sira, koja bi mogla u budućnosti biti značajnija ukoliko se pomogne uzgajivačima u RS.
– Pomoć kod nabavke specijalizovanih muzilica, pogona za preradu mlijeka i hladnjača za zrenje sira, uzgajivačima koza bi bila presudna u povećanju obima proizvodnje i kvaliteta krajnjeg proizvoda – rekao je Santrač.
Dodaje da proizvođači kozjeg sira moraju ispoštovati čitav sistem zakonskih propisa kako bi njihov proizvod mogao završiti u marketima ili na trpezama restorana.
– U posljednje vrijeme aktuelna je i ponuda domaćih proizvoda u sklopu seoskog turizma, za šta su potrebna značajna ulaganja. Takva ulaganja su nemoguća bez određenih EU fondova i projekata našeg ministarstva – rekao je Santrač.
Kako navodi, kada je u pitanju dilema da li se više isplati proizvoditi ovčiji ili kozji sir, ove dvije proizvodnje se ne mogu porediti, te svaka ima svoje specifičnosti.
– Od stada koza više zaradite na mlijeku, a od stada ovaca veći je prihod od jagnjadi – ističe Santarač.
Kako je rekao Radenko Perišić, bivši predsjednik Udruženja “Vlašićki izvori”, proizvodnja ovčijeg sira na području opštine Kotor Varoš obustavljena je za potrebe tržišta, ali postoji dio u kojem se proizvodi sir za potrebe lokalnog stanovništva.
Dodaje da proizvodnja nije u potpunosti obustavljena, ali da je znatno smanjena.
– Na području naše opštine proizvodnja ovčijeg sira je smanjena. Ponegdje još ima proizvodnje na obroncima planine Vlašić, u Travniku i Kneževu, ali i to je vrlo slabo – rekao je Perišić.
Prema njegovim riječima, manje količine ovčijeg sira još se proizvode u Šipragama, na teritoriji ove opštine, pišu Nezavisne novine.
– Na teritoriji Šipraga postoje domaćinstva koja proizvode ovčiji sir, ali za lokalno stanovništvo, a ne za tržište – kazao je Perišić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu