Sokolski pokret je nastao u Pragu 1862. godine kao vid buđenja nacionalne svijesti Čeha u okviru Habsburške monarhije.
Osnivač prvog Sokolskog društva bio je istoričar umjetnosti Miroslav Tirš, koji je zajedno za Jindrihom Fignerom i Emanuelom Tonerom pokrenuo udruženje koje je propagiralo jačanje nacionalnog identiteta Čeha putem gimnastike i atletike, ali i drugih sportova. Emanuel Toner predložio je da organizaciju nazovu Sokol zato što je u slovenskim narodnim pjesmama ova ptica predstavljala sinonim za junaštvo i plemenitost.
Glavna manifestacija ovog udruženja bio je slet, masovna gimnastička priredba, koja, kao što joj ime kaže, znači sletanje svih sokola na jedno mjesto. Tirš je osmislio četiri vrste fiskulturnih vježbi: vježbe bez rekvizita i bez pomoći drugih, vježbe sa rekvizitima, vježbe u grupama i vježbe sa otporom partnera. On je na taj način utro put za nastanak svih današnjih teretani ili gimnastičkih sala u kojima se trenira baš na takav način.
Sokolane su u početku bile i građene kao teretane, ali se u njima moglo, osim gimnastičkih vježbi, uživati i u kulturnim programima. Postojala je galerija za gledaoce i bina za kulturno-umjetnička izvođenja. Multifunkcionalna prostorija služila je i za projekcije filmova, pozorišne predstave, koncerte, predavanja i igranke.
Tirš, Figner i Toner osmislili su Sokolski pokret kao model za jačanje Panslovenskog jedinstva. Ubrzo su i druge slovenske zemlje prihvatile ideju sokolskih društava. Narodi su putem sokolskog pokreta doživjeli nacionalnu renesansu, boreći se za očuvanje nacionalnog identiteta i protiv viševjekovne germanizacije. Propagirane su krilatice poput “Jednakost, harmonija, bratstvo” i “U zdravom tijelu zdrav duh”. Sokolski pokret je ujedno bio nacionalni pokret i sportska organizacija.
Želja za nezavisnošću od germanizovane kulture Habsburške monarhije dovela je do velike popularnosti Sokolskog pokreta među Slovencima, Hrvatima, Srbima. Slovenci su bili prvi južnoslovenski narod koji je osnovao svoje sokolsko udruženje već 1863. godine, dok su Hrvati to uradili 1874. godine. Sa njima su bili ujedinjeni i Srbi sve dok nisu osnovali Srpskog Sokola 1905. godine. Prvo sokolsko društvo u BIH osnovano je u Mostaru 1895. pod imenom Koturaško-gombalački klub Sokol, a 1900. osnovan je Koturaški klub Sokol u Sarajevu.
Sokoli su među prvim organizacijama koje su otvoreno podsticale jednakost žena i muškaraca, kao i vjersku toleranciju. Žene su smatrane ravnopravnim članovima, a Sokoli su se međusobno nazivali braćom i sestrama.
Centralna manifestacija sokolstva bio je slet. Slet je predstavljao vrstu političkog ceremonijala, smještenom na sletištu, stadionu kvadratne osnove sa tribinama. Tom prilikom je u koreografisanim i sinhronizovanim vježbama učestvovalo na hiljade “sokola”. Iako je tom prilikom individua svedena na dio mnogoljudnog mehanizma, cilj je bio da se pokaže brojnost i jedinstvo duha, ali i da se ukaže na bratstvo i jedinstvo slovenskih naroda. Malo je poznato da su prve štafete izmislili “sokoli” i darivali ih prestolonasljedniku Petru Drugom Karađorđeviću. Promjenom režima, “sokoli” su nastavili sa tradicijom darivanja štafete novom vladaru, Josipu Brozu Titu. Sokolski sletovi su takođe preuzeti kao model za proslavu Dana mladosti.
Beograđani odlično znaju gdje se nalazi zgrada starog DIF-a, ali rijetko ko će među njima znati da je ta građevina projektovana da bude sjedište Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije.
Liberalno zavještanje sokolskog društva je danas možda aktuelnije nego ikad. Nabildovani momci i djevojke iz današnjih teretana često nemaju nimalo sluha za kulturu i tradiciju. Bilo bi dobro kada bi bar pročitali ovaj tekst.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu