Juče je kao bomba odjeknula vijest o herojskom potezu Jankovića, koji je uporno plivao do djevojčice koju su vjetar i struje nosili ka pučini na plaži Paradajz bič na Tasosu.
Vidjevši šta se dešava, Miloš je hrabro zaplivao i nije odustao sve dok preplašenu devojčicu nije stigao, pa zajedno sa još jednim muškarcem nije dovukao do obale.
Vjetar nosio suncobrane i dušeke po plaži
Stasiti Nišlija star 43 godine, radi u porodičnoj firmi za proizvodnju potrošnog medicinskog materijala. U Grčkoj je bio, kako veli, više puta i odlično je upoznat kako vrijeme može očas posla da se promeni, a tokom ove sezone, bio je u čudu čitajući o ljudima koje su vjetar i struje vukle ka pučni. Ni sanjao nije da će i sam biti akter jednog takvog događaja koji će pamtiti cijeli život.
On ističe kako je jutro bilo vjetrovito, što ljudima u početku nije smetalo da se kupaju. Međutim, oko podneva, vjetar je počeo da se pogoršava, praveći prvo haos na plaži.
-Vjetar je duvao cijelog jutra, dakle, bilo je vjetrovito, al slabijeg inteziteta. U roku od deset minuta je krenuo toliko jako da duva da je čupao suncobrane iz pijeska, nastao je metež, ljudi su počeli da jure suncobrane i dušeke po plaži. Bili su talasi sve vrijeme, ne veliki kao na Lefkadi, ali ih je bilo. – započeo je Miloš priču, prenosi Blic.
Djevojčica u flamingosu projurila pored njega
Iako se vremenska situacija pogoršavala, kupača je i dalje bilo u moru. Među njima, bili su i roditelji sa mališanima.
– Ljudi su se opušteno kupali, oni malo hrabriji otišli su u dubinu. Roditelji su sa djecom stajali tu u plićaku. Kao što sam rekao, u svega pet do deset minuta, krenuo je da duva jak vjetar. Bio je u naletima i po mom mišljenju, roditelji moraju u tim trenucima da budu obazriviji. Ni dete ni majku nisam vidio prije nego što je sve počelo da se dešava. – priča on.
A, onda – horor film. Djevojčica koja je leškarila u velikom roze flamingosu, počela je pod naletom vjetra da se udaljava od majke. Ubrzo je počela trka sa vremenom i za život. Miloš ističe da je do trenutka kada ju je vjetar odnio ka pučini, nije vidio.
– Vidio sam kako dijete na velikom roze flamingosu tek kada je vetar krenuo da duva, kad je prošlo pored mene. Majka u tom trenutku nije ni slutila da sve ide ka mogućoj tragediji. Prvo je prošlo pored nekih ljudi, pa pored mene, majka je polako krenula za njim. Međutim, dijete je odjednom počelo da ide jako velikom brzinom, kao da ga crni đavo juri. Imalo je oko šest godina, negde oko dvadesetak, tridesetak kilograma. Bila je toliko lagana na tom velikom flamingosu, samo je jurnula kao jedrilica. Dijete je bilo bez mase koja bi zaustavila kretanje, a sam izgled flamingosa je pogodovao vjetru. Samo je jurnulo ka pučini. – prisjeća se Janković.
Devojčica se grčevito držala za flamingosa
Kako je ispričao, sve se odigralo u svega par sekundi. Majka je panično vikala, dok je dijete grčevito stezalo vrat roze flamingosa.
– U roku od tri sekunde, krenuo sam da plivam za njim, nisam čekao. Majka je bila strankinja, vikala je djetetu da iskoči iz flamingosa, nadajući se da ćemo stići do djeteta i spasiti ga. Međutim, bilo je dosta preplašeno, rukicama se grčevito se držala za glavu flamingosa, dok je nogicama bezuspješno pokušavalo da se odupre vjetru. Naravno, ništa joj to nije pomoglo. Vjetar ju je sve jače vukao ka pučini. – priča hrabri Nišlija, te nastavlja.
-Čini mi se, što sam jače plivao, dijete je više odlazilo. Stao sam, pogledao, vidio da se udaljava velikom brzinom. Tad sam zagrizao, rekao sam sebi, ako ja ne spasim dijete, biće tragedija. Osjećao sam veliki strah u glavi, da će vjetar da prevrne flamingosa, da će dijete da potone u dubini. Da se utopi, jer, dijete u tim godinama ne zna da pliva. Nije imala mišiće, samo se držalo za flamingosa. – kaže Miloš.
Siguran da mu je Bog dao snage
Dok je plivao ka djevojčici, kroz glavu mu je svašta prolazilo. Ipak, želja da se spasi dječiji život, bila je jača i od vijetra i od talasa.
– Plašio sam se dok sam plivao da će da padne, malo je dijete. Bilo je jako teško s obzirom na okolnosti, sve je trajalo 3 do 5 minuta, a agonija se činila da traje vjekovima. Kad sam stigao do djeteta i flamingosa, dijagonalno, vidio sam još jednog momka koji je plivao frontalno. Kad je došao, uzeli smo ga zajedno i uspjeli smo da ga dovučemo do obale – priča Janković ponosno.
Kada su se pojavili na obali, majka nije marila za spasioce, već je krenula da grli dijete. Kako je ispričao hrabri Nišlija, ne seća se da li mu je zahvalila ili nije, budući da nije govorila engleski jezik. Nakon što je drama prošla, iskoristio je priliku da upozori majku djeteta na opasnost koju sa sobom nose vjetrovi i jake struje na moru.
– Majka je zanemela, bila je paralisana od stresa i plača. Kad smo izašli iz vode, rekao sam joj nešto kasnije na engleskom da to nije dobra igračka za djecu kada su vjetrovi jaki. Vidio sam poslije majku, djete i još nekog čovjeka kako sjedi sa njima na plaži, vjerovatno je to bio otac male.. Nije me razumijela šta sam joj govorio, činilo mi se da su Rumuni, ali nisam siguran. – kaže Miloš.
Pored upornosti, nakon srećnog završetka agonije kaže da je siguran da je tokom plivanja imao Boga za saveznika.
-Vjernik sam i pobožan i siguran sam u to da mi je Bog dao snage da spasim dijete. Samo sam se zahvalio Bogu što sam uspio, po meni je to neka vodilja u tim nekim situacijama – pojasnio je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu