Sudbine

U DVADESETIM SAZNALA DA IMA RAK Kodi je živjela svoj život iz snova, kada je otkrila najgoru vijest, sada je podijelila svoju priču

Imala je tek 20 godina, živjela je svoj san, radila i studirala, a onda joj se cijeli svijet srušio u trenutku.

Bolnica Sveti apostol Luka ambulanta
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Na pauzi za ručak, dok je očekivala rutinske rezultate, ljekar joj je saopštio da ima rak štitne žlijezde. Sve što je do tada znala o životu promijenilo se u jednom razgovoru, a put oporavka donio joj je godine borbe, straha, ali i snage da preživi i ispriča svoju priču.

Australijanka Kodi Braun, ispričala je za 7life kako je izgledala jena borba:

– Stalno sam bila iscrpljena, ali sam to pripisivala dugim smjenama i jednostavno ignorisala. Međutim, moj umor nije prolazio, stalno mi je bilo hladno, kilaža mi je varirala, imala sam upale i bolove u grlu. Onda sam napipala malu kvržicu, veličine graška, koja je u narednih sedam mjeseci porasla do veličine loptice za golf – rekla je Kodi.

Njena majka, koja je ranije preboljela rak dojke, nagovorila ju je da ode kod ljekara. Biopsija je pokazala najgore – kancerogenu promjenu.

„Nisam odmah shvatila šta mi ljekar govori. Samo sam sjedila i rekla: ‘Dobro, hvala što ste mi rekli’. Tek kada sam obavijestila majku telefonom i krenula na praksu, slomila sam se i rasplakala u kolima – prisjetila se Kodi.

Operacija i izolacija

Mjesec dana kasnije podvrgla se operaciji. Hirurzi su morali da uklone cijelu štitnu žlijezdu jer se rak proširio. Nakon toga slijedila je radioaktivna jod-terapija, specifičan vid liječenja ove vrste kancera.

Pročitajte još

– Četiri dana bila sam sama u bolničkoj sobi. Postoje kamere koje vas prate jer osoblje ne može da ulazi. Kada bi mi donosili hranu, kucali bi na vrata, a ja sam morala da stojim u uglu. Prala sam kosu dva puta dnevno, a sve što bih koristila moralo je da se baci. To je iskustvo potpune izolacije, a pored fizičke traume dolazi i mentalna, koja ostaje dugo nakon što dobijete remisiju -kaže Kodi.

Podrška porodice i organizacija

Iako je uvijek bila pozitivna osoba, priznaje da je put kroz liječenje bio „mračan, strašan i usamljen“. U tim trenucima oslanjala se na porodicu, ali i na organizacije poput Cancer Council-a, gdje je danas ambasadorka.

– Kada razgovarate sa nekim ko vas ne poznaje, to donosi veliko olakšanje. Mogla sam otvoreno da podelim sve svoje strahove – od upoređivanja s drugim pacijentima, do bojazni da će se bolest vratiti. Oni su tu da vas podsjete da su vaša osjećanja validna – objašnjava Kodi.

Život poslije kancera

Kodi je danas šest godina u remisiji, ali smatra da je dijagnoza kancera „borba koja traje ceo život“. Nakon lečenja imala je terapiju govora, probleme s vratom i uporan kašalj, ali se trudi da svaki dan proživi punim plućima.

– Na fakultetu nisam željela da odustanem, iako sam morala da prestanem da radim. Imala sam veliku podršku roditelja i to me je spasilo. Sada želim da iskusim život u potpunosti – kaže ona.

Kao ambasadorka Dana narcisa, Kodi šalje jasnu poruku:

– Važno je biti pozitivan, ali isto tako važno je priznati sebi kada niste dobro. U tim trenucima ne plašite se da potražite pomoć – niste sami. Uvijek postoje trenuci svjetlosti, čak i u najtežim danima.