Tada niko nije mogao da pretpostavi da će dječak na čijoj je bolničkoj narukvici pisalo samo da je rođen 21. decembra, decenijama kasnije postati dio priče koja spaja rat, slučajnost i DNK tehnologiju, prenosi Blic.
Taj dječak, kasnije nazvan Džon, proveo je prve godine života u Barnardosovom sistemu, a potom je usvojen i odrastao u južnom Londonu. Trebalo je gotovo 80 godina da bi upravo on saznao bilo šta o svom porijeklu. Jedan kućni DNK test pokrenuo je lanac otkrića koji je doveo do susreta dvojice muškaraca koji su cijeli život živjeli ne znajući jedan za drugog – i to na udaljenosti manjoj od dva kilometra.
“Uvijek sam znao da sam usvojen”
Tako se potraga za identitetom jednog čovjeka, završila kao susret dvojice braće koji su tek u poznim godinama saznali da su porodica.
– Uvijek sam znao da sam usvojen, ali nisam imao pojma odakle da počnem da tražim svoju biološku porodicu. Moja majka mi je govorila: ‘Ja sam te izabrala’, i to mi je bilo dovoljno. Nikada nisam bio opsjednut time, znao sam da sam voljen – kaže danas Džon Mur, 80-godišnjak koji je cijeli život proveo bez jasnog odgovora o svom porijeklu.
Ipak, pitanje porekla ostalo je negdje u njegovoj pozadini, dodatno podstaknuto činjenicom da je bio tamnije puti od ostatka porodice.
DNK test i preokret
Preokret dolazi tek mnogo decenija kasnije, kada njegov sin Danijel odlučuje da uradi DNK test. Nalaz pokazuje malteško porijeklo, što pokreće lanac događaja. Džon potom i sam radi MyHeritage test, koji potvrđuje da je 50 odsto Maltežanin, ali bez bliskih rođaka u bazi koji bi mu dali konkretniji trag.
Ipak, sve se mijenja kada s druge strane, mlada žena po imenu Ela dobija DNK test na poklon i dobija obavještenje o bliskom poklapanju sa malteške strane porodice. Njen otac, Lukas Borg, tada odlučuje da i sam uradi test.
Rezultati su pokazali visoku DNK podudarnost Lukasa i Džona, što je ukazivalo na to da dijele istog oca.
Poruka koja je promijenila sve
Ubrzo je stigla poruka koja je promenila sve: “Izgleda da smo polubraća, sa istim ocem.”
Njihov otac, Džordž Borg, bio je malteški migrant koji je tokom Drugog svjetskog rata radio kao pomorac trgovačke mornarice u Engleskoj. Kasnije se oženio 1950. godine i dobio sina Lukasa, koji je odrastao kao jedinac, nesvjestan postojanja polubrata. Preminuo je 1998. godine.
Lukas se sjeća trenutka kada je počeo da shvata koliko je priča neočekivana:
– Kada mi je Džon poslao fotografije, pomislio sam: donji dio njegovog lica je isti kao kod mog oca, i kao kod mene.
“Bilo je potpuno neočekivano”
Džon kaže da je i sam bio iznenađen:
– Bilo je potpuno neočekivano. Nisam ni razmišljao da bih mogao imati brata – rekao je.
Njih dvojica su počeli da razmjenjuju fotografije i poruke, a kako su razgovori odmicali, shvatili su da dijele i sličan karakter i interese.
– Vidim mnogo svog oca u Džonu, ne samo fizički nego i po karakteru. Džon je opušten i dobar čovjek. A i naš otac je bio takav – kaže Lukas.
Zanimljivo je i da su obojica godinama, nesvjesno, dolazili na ista mjesta u Londonu. Njihov otac je radio na pijaci East Street u Sautvarku, prodajući i popravljajući radio aparate, a obojica sinova su u isto vrijeme prolazila kroz taj dio grada.
– Vrlo je moguće da smo se moj otac, brat i ja često mimoilazili na ulici – kaže Džon.
Prvi susret
Nakon tri mjeseca dopisivanja, usledio je prvi susret. Džon je doputovao iz Tunbridž Velsa u Notingem da upozna Lukasa.
– Bio sam prilično nervozan. Iako smo pričali, on je i dalje bio potpuni stranac. Nisam znao da li da pružim ruku ili da ga zagrlim – kaže Džon. Na kraju je odluka pala – zagrljaj.
Jedan od najemotivnijih trenutaka dogodio se kada je Lukas Džonu poklonio očev prsten – porodičnu uspomenu koju je njihov otac dobio od svog oca na Malti.
– Naslijedio sam prsten, ali ga nikad nisam nosio. Pomislio sam da je bolje da Džon ima – kaže Lukas.
Džon danas taj prsten nosi na malom prstu.
– Često ga gledam. Čudno je i emotivno pomisliti da ga je naš otac nosio. On ga nikada nije prodao, iako je porodica bila siromašna. To ga čini još posebnijim – istakao je.
“Još uvijek je pomalo čudno”
Dvojica braće sada planiraju putovanje na očev grob u Lambetu, a zatim i odlazak na Maltu – zemlju koja ih je, ne znajući, povezivala čitavog života.
– Još uvijek je pomalo čudno. Poslije 69 godina sam mislio da sam jedinac, a sada imam brata. Ali je nekako lijepo čudno – kaže Lukas.
Džon na kraju dodaje:
– Bez obzira na sve, imamo prošlost u kojoj nismo bili zajedno. Ali krv nas povezuje, otac nas povezuje. I sada smo porodica – poručio je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.