Iako je četiri godine vodila borbu sa rakom debelog crijeva u četvrtom stadijumu, njen optimizam i vjera u izlječenje davali su nadu svima da će se iscjeliti. Nažalost, Tamara nas je napustila, a njena prijateljica, književnica Aleksandra Mihajlović napisala je dirljiv oproštaj koji u cjelosti prenosi Blic žena.
Napustila nas je Tamara Lazić Strugar, ona čiji su sinonimi Hrabrost, Nestvarna, Ljepota, Najljepši Osmijeh i Energija, koja je mogla Svemir da pomijeri. Da pomijeri, ali nažalost, ne i njegov zakon tmine da promijeni.
Nemalo imam iskustvo, pregršt susreta, prijateljstava i poznanstava, zato zvijezde prepoznajem, po sjaju u beskraju.
I ništa nije metafora, a još manje hiperbola.
Kada sam je prvi put uživo vidjela, a vidjele smo se i kontaktirale mnogo prije toga, preko zuma, ostala sam bez daha. Od njene energije, stavova, razgovora koji je mogao trajati vascijeli dan, ali i kada je Mjesec izašao, bez prekida.
– Cijela lijepa, do savršenstva, do čarolije – to mi je bila prva misao. Nadala sam se da neće izazvati zavist nebeskih sila, da će ta vascijela ravnoteža, taj tas koji biješe u savršenstvu estetskog intenziteta, oličenog u moralnoj i intelektualnoj snazi, u nepodnošljivoj lakoći ispunjavanja obaveza, porodičnih i poslovnih, sijati vječno, na polzu svima. Tako je, zasigurno, trebalo da bude.
Upoznale smo se preko Mie i Luke. Željela je da govore srpski kao da ih je u Beogradu rodila. Željela je da upiju kulturu, tradiciju, duh. A to je želio i Džon, koji je došao iz Rumunije u Obećanu zemlju, jednako opčinjen njom i svime što je u Ameriku donijela sa sobom. Još od prvog susreta, kada je bila studentkinja na Jejlu, na kome je predavao. Zabranjena ljubav je pobijedila. Sjećam se da je pričala kako je dekanu slala slike kada su se djeca rodila, da pokaže snagu emocije, trajanje. Da pokaže da su prekori i zabrane, u njihovom slučaju, bile suvisle.
Da, ta riječ – postojanost, trajanje, najbolje je opisuju.
Znam previše dobroga za šta se zalagala i šta je činila.
Ne ni to što je briljirala na Jejlu, završivši medicinu, ne ni to što biješe vrhunska dermatološkinja, već što je spadala u rijetku, vrlo rijetku vrstu ljudi koji gledaju senzorima, što je osjećala patnje, pokušavala da ih nadomjesti, svima. Što mi je uvijek pisala da će biti bolje, lavovski se boreći s bolešću. Što je, nakon teške terapije, pričala kako dovršava slikovnice, da ih ostavi Mii i Luki. Što me je pitala, usred svega, zašto ubacuju “J” na srpskom u Miino ime, kada joj ga ona nije dala s tim slovom. Kada je, uznesena, iz postelje, govorila kako smišlja novu liniju odjeće za ljekare i sve medicinare, da budu lijepi i trendi i u uniformi.
Što mi je kazivala predivnu priču o dadilji Ani, koju su dugo tražili i jedva našli. U Vojvodini. Jer je trebalo da jednako dobro govori i srpski i ruminski, da bi djeca od rođenja bila vaspitavana na oba jezika, podjednako.
Ona je zračila i značila Velikim, Svojim, njoj tako svojstvenim – Srcem. Koje je kucalo brzo, gladno, koje se nadaleko čulo. Bila je Velika, Ponajveća. Bila sam blagoslovena našim susretima, tim neizrecivo srećnim osmijehom. I pričom. I kada joj do priče nije bilo.
Vjerovala sam, čvrsto sam vjerovala, neporecivo i tvrdoglavo, da Njegovo Veličanstvo Vrijeme sve vidi. Da sagledava neizmjerne krugove ljepote, koje je Tamara širila. Koje je sa Džonom i djecom gradila. Nisam mislila da će se Sile Tmine njome toliko očarati i nepravedno je, prerano, odvesti.
Gledala sam i s koliko je upornosti i volje ušla u klub oboljelih od kancera. Njene poruke, ta hrabrost, i u najtežim momentima.
Danas u Srbiji neprestano kisi. Dažd se spustila u regionu. Možda je Tamara Lazić Strugar, u ovom potopu svih vrijednosti vascijele Selene, ona koja je odabrana. Možda je baš ona miljenica Boga, koji najbolje uzima k sebi, primajući je u Rajska naselja, s anđeoskom pesmom.
Ono šta osjećam i znam jeste da je bila okružena nemerljivom ljubavlju, koju je i davala. Koja ju je natkrila. Koju je u svom srcu i naručju odnijela.
I znam da će u tom drugom svijetu biti s rijetkima. Posebnima. Jer samo rijetki nađu rijetke.
U obilju krasota ovog svijeta ona biješe ukras, od mladosti svoje i neće se predati zaboravu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.