Njeni roditelji, izbjeglice iz Srbije i Makedonije, stigli su u Ameriku pedesetih, nakon boravka u izbjegličkom kampu u Lavrionu u Grčkoj. Čikago je bio njihova prva stanica u novom svijetu, a srpska crkva Svetog Vaskrsenja, Logan Square, u Wicker Parku mjesto povezivanja sa sunarodnicima. No, umjesto da se uklope u gradski život, odlučili su da 1962. godine kupe farmu od 25 jutara blizu Warren Dunes States parka, gdje su stvorili novi dom.
– Odrasla sam govoreći srpski – engleski nisam naučila dok nisam krenula u vrtić. Moj otac je njegovao srpske tradicije kod kuće, uključujući i hranu koju smo jeli – prisjeća se Vera.
Porodica Videnovich proizvodila je hranu koju su balkanski imigranti u Čikagu nostalgično pamtili: paprike, paradajz, sir, jagnjad za slave, a čak su i stajsko đubrivo prodavali za gradske baštice.
– Naša farma je proizvodila mnogo hrane koju su Srbi nostalgično pamtili iz starog kraja. Često čujem riječ „organsko i prirodno“ – postoji povjerenje kada mušterije dođu na farmu i vide kako gajimo povrće – kaže Vera.
Danas, Vera sa svojom braćom vodi Videnovich Farms s misijom očuvanja tradicije i razvijanja autentičnih balkanskih proizvoda.
Pored uzgoja ovaca i povrća, njena posebna strast je vinarstvo.
– Na degustaciji vina iz Balkana sam prvi put probala sorte iz Srbije, Crne Gore, Makedonije… Bilo je to otkrovenje – svako vino nosi priču, ne samo o ukusu već i o zemlji, tradiciji i istoriji – kaže ona.
Po povratku, upisala je studije enologije i vinogradarstva u Mičigenu, sa željom da razvije balkanski stil vina koristeći grožđe sa svoje farme.
– Porodica moje majke i dalje pravi Prokupac vino od grožđa koje je moja majka sadila prije više od 70 godina. Vinarstvo je definitivno u krvi – dodaje Vera s ponosom.
„Mrzim da vidim da se bilo šta baci“
Misija Videnovich farme nije samo očuvanje ukusa djetinjstva, već i borba za održivost. Vera je pokrenula sistem Zajednicom podržane poljoprivrede (CSA), kroz koji mušterije unaprijed naručuju kutije povrća i tako podržavaju farmu.
– Farma je skupa i donosi vrlo malo profita. CSA mi omogućava da pokrijem troškove i da nastavim s radom. Višak prodajem restoranima – šefovi iz Čikaga, pa i oni sa Mišelinovom zvijezdom, vole naše proizvode jer stižu svježi s njive – objašnjava ona.
Pored hrane, Vera se bavi i proizvodnjom vune i ručno rađenih pletenih predmeta.
Balkanske paprike – hit među kupcima
Vera i njen brat Džordž nastavili su tradiciju gajenja balkanskih paprika, koje imaju kultni status među kupcima.
– Imamo listu čekanja za paprike! Tražimo sorte idealne za ajvar – mesnate, lako se ljušte. Pošto i mi jedemo ono što uzgajamo, znamo tačno šta naši kupci žele i kako ih koriste. To nas povezuje.
Kupci dolaze iz Pitsburga, Milvokija, Čikaga… a najvjerniji su iz srpske dijaspore.
– Srpska zajednica je naš „hljeb i puter“. Oni su od početka bili vjerni kupci – još od vremena mojih roditelja – naglašava Vera.
Iako farma donosi više izazova nego zarade, Vera ne posustaje. Njena vizija je jasna:
– Voljela bih da sačuvam porodičnu farmu od prodaje i nastavim s očuvanjem baštine i tradicionalne poljoprivrede još decenijama. Takođe želim da zaštitim još više zemlje od urbanizacije kako bismo nastavili da proizvodimo hranu za lokalnu i balkansku zajednicu – kaže ona, piše portal Aktuelnosti.us.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.