To su samo neki od posljednjih medijskih naslova o prijavljenim slučajevima sve ozbiljnijeg vršnjačkog nasilja u Srpskoj, u kojima je intervenisala i policija.
Po zvaničnim podacima, godišnje se policiji u RS prijavi u prosjeku desetak krivičnih djela koja imaju obilježja vršnjačkog nasilja, a većina ih završi i pred tužilaštvom.
Najčešće se radi o krivičnim djelima tjelesne i teške tjelesne povrede, pokazuju podaci MUP RS, ali policija ima posla i sa iznudama, razbojništvom, zlostavljanjem, mučenjem, polnim uznemiravanjem, obljubom, pa čak i ubistvima u pokušaju gdje su počinioci maloljetnici.
U BiH je prošle godine zabilježen i šokantan slučaj kada je grupa učenika u dobi od 12 i 13 godina napala dječaka i zalijevala ga vodom do trenutka kada se dijete počelo gušiti.
Vaspitno zapušteni
Takvi slučajevi su znak da nam je primarna prevencija zatajila i da smo propustili u ranoj fazi da kanališemo dobre odnose među djecom, ističe psiholog Aleksandar Milić.
Onda imamo vaspitno zapuštenu djecu i ono što je predmet policije i pravosuđa, odnosno devijacije kod djece kao što su prostituiranje, krađe, provale, pljačke, ozbiljnija nasilja, povrede, ubistva. Takvi slučajevi su pokazatelj koliko više treba da radimo na toj primarnoj prevenciji, a uveliko smo zakasnili ako nam se vršnjačko nasilje pojavljuje u vrijeme ubrzanog razvoja i puberteta – kaže Milić.
Po njegovim riječima, primjetno je da se kod djece razvija i sadizam podstaknut nasilnim sadržajima, te da se to posmatra kao vrlina.
– Negativci su danas idoli mladima, pa i odraslima, kao i razni vidovi izopačenosti – upozorava on.
Roditelji
Ključne vaspitne uloge roditelja i škole su, kaže, dosta zapostavljene.
– Zaista se vidi da su djeca zanemarena na neki način, ne namjerno, nego zbog neznanja. Udovoljava im se svim željama i potrebama i svim oblicima ponašanja. Djeca odbijaju poslušnost i roditelju, onda i nastavniku, pa i u školskim zadacima, odnosno nemaju navike rada, učenja, komunikacije. Na tome moramo raditi – kaže Milić, dodajući da su jedan od načina da se putem radionica razvijaju dobri odnosi prema vršnjacima, roditeljima, vaspitačima…
Stručnjaci koji se bave ovim problemima upozoravaju, međutim, da i dalje mnogo slučajeva vršnjačkog nasilja prolazi „ispod radara“, čak i kada se dešavaju u školama.
Protokol
U Srpskoj je nedavno, zbog svega toga, potpisan i novi protokol o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja među djecom i mladima u školama, koji podrazumijeva i obavezu škole da se obrati policiji u svim slučajevima težeg nasilja, te policije da reaguje na sve prijave.
On podrazumijeva i obavezu ustanova da rade na stvaranju klime nulte tolerancije na nasilje, ali i uvođenje sistema video-nadzora u školama, te SOS telefonskih linija za prijavu nasilja. Planiran je i intenzivniji rad stručnih službi u školama, sa učenicima i roditeljima, kažu u Ministarstvu prosvjete i kulture RS.
Roditelji ne sarađuju
Ombudsmani BiH su prošle godne upozorili da su zabrinuti zbog sve češćeg vršnjačkog nasilja, a uočili su da su škole slabo pripremljene za nošenje sa tim problemom. I institucija Ombudsmana za djecu RS u najnovijem izvještaju upozorava da često izostaje saradnja s roditeljima. Roditelji, navode, nalaze opravdanje za svako ponašanje djeteta i problem vide u neadekvatnoj reakciji škole, a za škole osnovni problem je nesaradnja roditelja.
– Prebacivanje odgovornosti ne doprinosi rješavanju slučajeva vršnjačkog nasilja. Naprotiv, dodatno ga komplikuje – navode u ovoj instituciji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu