Tokom prošlih konflikta u Čečeniji, Gruziji, Siriji i na Krimu za više od dvije decenije koliko je na vlasti, ruski predsjednik je uspijevao dajući svojim oružanim snagama jasne, dostižne vojne ciljeve koji bi mu omogućili da proglasi vjerodostojnu pobjedu u očima ruskog naroda i ostatka svijeta. Malo je vjerovatno, piše Njuzvik, da će posljednja njegova inicijativa u Ukrajini biti išta drugačija.
Uprkos tome što su se ruske snage mjesecima gomilale kod ukrajinske granice, a zapadne države upozoravale na potencijalnu invaziju, napad koji je počeo 24. februara – a koji je gurnuo Evropu u prvi kopneni rat za nekoliko decenija – izgleda da je iznenadio mnoge Ukrajince. Za 24 sata konflikt se brzo proširio, a ruski tenkovi i trupe krenuli su na prestonicu Kijev, zauzimajući i Černobilj.
Suština invazije poniženje Zapada
Putin je u jednom trenutku uništio bezbjednosni poredak uspostavljen u Evropi nakon Hladnog rata, a njegova invazija fokusirana je na širenje NATO alijanse. Ukrajina nije članica NATO, ali mogućnost da se ona priključi alijansi je ključno u trenutnom konfliktu. Ukoliko dođe do pregovora između Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Putin će moći da povuče svoje trupe i okonča konflikt nakon što je zadao Zapadu ponižavajući udarac.
A stručnjaci se slažu da bi to mogla da bude prava suština. Oni očekuju da će, jednom kad Kijev padne vojna agresija prestati i da će doći do političkog sporazuma kojim će se Ukrajini nametnuti proruska vlast. Fjodor Lukjanov, glavni urednik “Rusije u globalnim poslovima” kaže da Putin “nikad nije prihvatio post-sovjetski status kvo u Istočnoj Evropi”.
– To ga je izjedalo. On vjeruje da su (Zapad) tretirali Rusiju kao građanina drugog reda nakon raspada Sovjetskog saveza – istakao je.
Sada diplomate i obavještajni zvaničnici veruju da Putin želi da skloni Zapadu naklonjenije rukovodstvo u Kijevu i zamijeni ga vladom lojalnijom “novom caru”, kako bivši estonski predsjednik Tomas Ilves zove Putina.
“Pogledaj me” trenutak
Analitičari ukazuju da Putin niti želi niti treba da okupira čitavu Ukrajinu kako bi postigao svoje šire ciljeve. Sa novom realnošću na terenu Istočne Evrope, kako je rekao Ilves, Putin potom želi da ponovo napiše bezbjednosna pravila na putu između njega i NATO pakta. I sam Zelenski vjeruje da je ruski cilj da uspostavi marionetsku vladu u Ukrajini. Njegov savjetnik Mihailo Podoljak je rekao da Rusija ima dva taktička cilja, da uzme teritorije i napadne političko rukovodstvo kako bi postavila sebi naklonu vladu koja bi potpisala mirovni sporazum o bilateralnim odnosima sa Rusijom.
Kako su Sjedinjene Države skrenule fokus sa Kine, Putin je sada dobio punu pažnju, nepodijeljenu, sa Rusijom koja vojnim mišićima pokazuje da je ostala velika sila. A to je, piše Njuzvik, tačno ono što Putin želi od svoje nacije.
– Ovo je Putinov “pogledaj me” trenutak – rekla je u podkastu CBS Intelligence Matters Rouz Gotmoler, bivša zamjenica generalnog sekretara NATO i dugogodišnji posmatrač Rusije.
Efikasnost sankcija
Nekoliko sati nakon invazije, SAD i njene saveznice odgovorile su “paljbom” oštrih ekonomskih sankcija, ali nije poznato da li će njihov potez odvratiti Putina. Američki predsjednik Džo Bajden je nakon pokretanja ruske invazije odobrio dodatne snažne sankcije i nova ograničenja na izvoz u Rusiju.
– Ograničićemo rusku mogućnost da posluju u dolarima, evrima, funtama i jenima i budu dio globalne ekonomije. Ograničićemo sposobnost finansiranja rasta ruske vojske – rekao je.
Sljedećeg dana Bijela kuća je objavila da će se priključiti Evropskoj uniji u uvođenju sankcija protiv Putina lično.
Koliko će efikasne sankcije biti – nije poznato. Putin, koji se naširoko smatra najbogatijim čovjekom svijeta, vjeruje da je efikasno zaštitio svoju zemlju od sankcija. Rusija ima preko 630 milijardi dolara u deviznim rezervama, a mjesečno zarađuje 14 milijardi na izvozu nafte i gasa.
“Neće biti opozicije da je podržimo”
Bajden je u svom obraćanju na dan početka invazije rekao da vjeruje da si je Putin donio velike probleme napadom na Ukrajinu, ukazujući da brza osvajanja za sobom ostavljaju mučnu okupaciju što dovodi do građanske neposlušnosti. Hiljade ukrajinskih civila, navodi Njuzvik, obučavaju se kao dio novooformljenih “organizacija teritorijalne odbrane” kako bi pružili otpor Rusiji, ali američki obavještajni zvaničnici u privatnosti ne dijele Bajdenov optimizam po pitanju “masovne neposlušnosti”.
– Nakon što se razmontira vlada u Kijevu neće biti opozicije u Ukrajini da bi je mi podržali vojno – rekao je anonimni zvaničnik.
Njegov pesimizam je zasnovan na ponašanju Putina u prošlosti, posebno se odnoseći na brutalno gušenje pobune u Čečeniji prije više od 20 godina. Za sebe govore i rat u Gruziji 2008, kad je ruska duma zvanično priznala nezavisnost gruzijskih otcjepljenih republika Abhazije i Južne Osetije, a Gruzija to okarakterisala kao čin aneksije, kao i aneksija Krima 2014.
Putin je sada takođe priznao nezavisnost istočnih ukrajinskih regiona, Donjecka i Luganjska. On je u govoru 21. februara rekao da “Ukrajina nije samo susjedna zemlja već neodvojiv dio naše istorije u kojoj žive naši drugovi i rodbina”. Putin, koji smatra da je Kijev otet od “majke Rusije” raspadom Sovjetskog saveza, prisjetio se i ranih obećanja Zapada o neširenju NATO alijanse. Sa gorčinom se prisjetio kako su ga uvjeravali da će proširenje NATO na istok kako bi se uključile zemlje koje su bile članice Varšavskog pakta “samo poboljšati njihove odnose sa nama, čak i stvoriti pojas država prijateljskih prema Rusiji”.
– To su bile samo riječi – rekao je Putin.
“Novo rusko carstvo”
Kao osvetu, on je sada stigao do te mjere da može a možda i želi da sastavi novo rusko carstvo, ne nužno od svakog dijela bivšeg SSSR već onih dijelova presovjetske imperije koju su uspostavili carevi, pravoslavni hrišćani koji su govorili ruski i prvo gledali na Kijev, a potom na Moskvu kao na politički, kulturni i duhovni centar, navodi Njuzvik, dodajući da je Putin prije svega nacionalista i da je Ukrajina centralna u ovoj viziji.
Ali, ta vizija uključuje i zemlje koje su efektivno zavisne od Rusije (Bjelorusija) kao i one koje Moskva ponovo želi da kontroliše, a to su baltičke zemlje Litvanija, Letonija i Estonija. Njih tri su članice NATO od 2004. Upravo zbog toga Bajden pomijera više snaga i opreme na Baltik.
Analitičari vjeruju da se Putin invazijom na Ukrajinu nadao da će prodrmati NATO.
– One je želio da dalje podijeli naše saveznike i zacementira postojeće pukotine i nejedinstvo unutar (saveza) i EU – rekao je Daglas Vajz, bivši službenik CIA i zamjenik direkotra Odbrambene obavještajne agencije.
List napominje da je uspjeh Rusije neizbježan jer su zapadni saveznici razjasnili da Moskva neće naići na vojni otpor Zapada. Bajden je u prošlu subotu ocijenio da bi alternativa oštrim sankcijama bio – Treći svjetski rat.
Ako se događaji odigraju kako vojni analitičari sada očekuju, konflikt će se okončati relativno brzo sa pogodbom koja će Rusiji možda donijeti nešto teritorije, instaliranje proruskog režima u Kijeva i djelimičnog povlačenja trupa. Putin će moći da tvrdi da je naneo razorni poraz NATO paktu, kako navodi Njuzvik glavnom cilju svoje agresije.
Ali, ako se Putinove želje o obnovi carstva ne okončaju, to će značiti da će se u jednom trenutku dve najveće svjetske nuklearne sile naći u žestokom ratu sa svim rizicima koji ga prate, zaključio je list.
Ocjenjujući da nije prekasno da se Putin zaustavi, Dejvid Lingelbah u članku za Hil ukazuje da Zapad ne može da utiče na otpornost Rusije u kratkom roku, ali da će se možda rusko strpljenje istrošiti, što bi moglo da uzrokuje da Putin preispita ono što je započeo, prenosi Blic.
– Nije prekasno – napisao je Lingelbah. “Ali moramo osvježiti naše razmišljanje kako bi odrazilo novi svijet u kojem se ljudi poput Putina uzdižu”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu