Ta tvrdnja nije bila ni prva ni posljednja te vrste: Vladimir Putin je još u aprilu 2021. obećao da će prvi puk „Sarmata“ biti spreman „do kraja 2022. godine“, da bi u februaru 2023. ponovo obećao njegovo raspoređivanje „tokom te godine“.
Priča se tu nije završila. Više od dvije i po godine kasnije, navodno uspješno testiranje izvedeno 12. maja 2026. godine Kremlj nije predstavio kao potvrdu da je oružje spremno za upotrebu, već samo kao korak ka uvođenju prvog puka „Sarmata“ u borbeno dežurstvo u Užuru „do kraja 2026. godine“.
Sistem koji je još 2023. proglašen operativnim, u 2026. godini i dalje je bio u fazi probnih lansiranja.
Procurila interna prepiska iz ruske vojne industrije, do koje je došla kompanija Dallas Analytics – a koja obuhvata rutinske naloge za transport, izvještaje o stanju u fabrici i nalaze finansijskih revizija – sada otkriva šta se krilo iza tih izjava: strateško oružje proglašeno je operativnim brže nego što su sami proizvođači uspjeli da ga dokumentuju, procijene mu cijenu, isporuče ga ili plate.
Uvođenje „Sarmata“ u upotrebu priča je o strateškom programu koji nisu porazile sankcije ni inženjerski propusti, već sopstvena birokratija – lanac u kojem svaki korak zavisi od samo jednog licenciranog dobavljača bez zamjene, pa tako samo jedno kašnjenje u finansiranju može da zaustavi cijelu proizvodnju. To je takođe priča o ruskoj državi koja je zatvorila sve spoljne kanale za provjeru sopstvenih tvrdnji.
Ugovor „Novi START“ punih petnaest godina davao je Vašingtonu provjeren uvid u ruske strateške snage kroz inspekcije na terenu, razmjenu podataka i prethodna obavještenja o konverzijama silosa i isporukama opreme.
Taj uvid više ne postoji. Rusija je obustavila inspekcije 2020. godine, zamrznula svoje učešće u sporazumu u februaru 2023. i pustila da ugovor istekne 5. februara 2026. godine bez nasljednika i bez pregovora na vidiku. Prvi put u više od pola vijeka nikakva obavezujuća ograničenja niti mjere verifikacije ne sputavaju dva najveća nuklearna arsenala na svijetu.
Upravo u tom kontekstu ovi dokumenti dobijaju na značaju. Oni pružaju transparentnost koju Moskva odbija da pruži – interni dokaz da su izjave o „borbenom dežurstvu“ prestigle industrijsku realnost, i to u trenutku kada Zapad više ne može da potvrdi niti opovrgne takve narative kroz zvanične međunarodne kanale. Propust nije u jednom lansiranju ili izradi, već u namjernom blokiranju informacija – povlačenju obavještenja i inspekcija koje su nekada činile ovakve aktivnosti jasnim i provjerljivim.
Sukob papirologije i političkih rokova
Dizajnerski biro „Makejev“ je 12. oktobra 2022. naložio fabrici „Zlatmaš“ da isporuči komponentu C286 broj 1 vojnoj jedinici 32441 – 62. raketnoj diviziji u Užuru (Krasnojarski kraj) – zajedno sa tehničkom knjižicom, najkasnije do 21. oktobra. Ovaj nalog bio je sprovođenje predsjedničke direktive da se kompleks pod šifrom „Tema 001“ stavi na borbeno dežurstvo.
Propratno pismo zamjenika komandanta Strateških raketnih snaga (RVSN) za naoružanje, Sergeja Poroskuna, označilo je kao primaoca „objekat 379“ – što je interna vojna oznaka za objekat u okviru divizije u Užuru, lokaciji koju su nezavisno identifikovali i američki naučnici kao prvo mjesto stacioniranja „Sarmata“.
Pismo je bilo naslovljeno na Vladimira Verteleckog, tadašnjeg načelnika Uprave Ministarstva odbrane za obezbjeđivanje državnih vojnih narudžbina (GOZ). Šta tačno „379“ označava – silos, tehnički objekat ili komandno mjesto – dokumenti ne otkrivaju.
Pismo takođe navodi sadržaj pošiljke: komponentu C286 broj 1 sa rezervnim dijelovima, C286 broj 2 i opremu označenu kao КВО ртб Т541. Ovo posljednje predstavlja opremu za remontno-tehničku bazu – divizijsku formaciju koja skladišti i održava nuklearne glave. Analitičari procjenjuju da je T541 pomoćna oprema za montiranje bojevih glava sa mjernim senzorima. Drugim riječima, ono što je isporučivano bila je sama oprema za naoružavanje.
Sudbina Verteleckog oslikava probleme programa: uhapšen je u maju 2024. pod optužbom da je 2022. godine potpisao i prihvatio nezavršene radove u okviru državnog ugovora za istraživanje i razvoj – što je tačan odraz jaza između papira i realnosti.
Oznaka C286 odnosi se na zaštitnu konusnu glavu rakete (oblogu nosa) koja štiti teret od toplote i omogućava radio-propusnost.
Tri ključna birokratska sloma
Unutrašnji spisi otkrivaju tri administrativne prepreke koje su iznova kočile isporuku oružja:
Slanje bez tehničke knjižice (formulara): Komponenta C286 broj 1 proizvedena je u septembru 2022. i poslata u oktobru, ali bez zvaničnog formulara jer uslovi nisu bili usaglašeni sa Ministarstvom odbrane. Zbog toga dio zvanično nije mogao biti zaveden, dok drugi primjerak (C286 broj 2), zbog istog dokumenta, uopšte nije mogao ni da bude poslat.
Logistički kolaps (nedostatak vagona): Strateške raketne snage su na zahtjev za dva specijalna željeznička transportera odgovorile slanjem samo jednog, navodeći akutnu nestašicu vagona, što je automatski uzrokovalo kašnjenje.
Isporuka bez ugovorene cijene: Komponente su slane bez fiksirane cijene. Čak i do sredine 2025. godine – skoro tri godine nakon prve isporuke – cijena za komponente „Teme 002“ i dalje nije bila zvanično registrovana kod Federalne antimonopolske službe, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.