Dani prolaze, a psi u azilu na Manjači i dalje čekaju ono što je javno obećano - dostojanstvene uslove za život.
300.000 KM - brojka koja zvuči kao spas. I upravo tako je i predstavljena. Baš kako je lani obećao predsjednik SNSD Milorad Dodik, novac je uplaćen na račun udruženja „Sretan pas“. Na papiru, sve izgleda kao pobjeda za napuštene životinje, a u stvarnosti!?
Zimi se smrzavaju, ljeti trpe nesnosne vrućine. Ko zna šta bi bilo sa psima na Manjači, da nije volontera.
Ako niko drugi ne zna, ne može ili neće – ja mogu i hoću.
Volonteri, koji svakodnevno pomažu psima u gradskom azilu na Manjači, juče su zatekli alarmantno stanje na terenu: psi su ostavljeni bez hrane i vode, okovani snijegom i niskim temperaturama, dok u azilu nije bio nijedan od zaposlenih radnika.
Podrži, doniraj, podijeli ljubav! Pitaš se kako? Lako.
Domaći kolači, rukotvorine, knjige, odjeća za ljubimce. Vjerovali ili ne, sve ovo možete pronaći na jednom mjestu. Banjaluka, Dom omladine, 15. 12. Zapišite sebi.
Ako niko drugi ne zna, ne može ili neće – ja mogu i hoću. Ovim riječima je, prije nekoliko mjeseci, Milorad Dodik, kojem je CIK oduzela mandat predsjednika Republike Srpska, obećao pomoć azilu na Manjači.
Volonteri koji svakodnevno brinu o životinjama u azilu na Manjači, izražavaju duboku zabrinutost zbog, kako kažu, katastrofalne nespremnosti Gradske uprave Banjaluka za nadolazeću zimu.
Sutra se obilježava Međunarodni dan životinja - i to stoti put. Sto godina podsjećanja da svako biće zaslužuje poštovanje, zaštitu i ljubav.
Svake nedjelje grupa volontera posjećuje banjalučki azil za pse na Manjači gdje rade punom parom kako bi popravili uslove u kojima trenutno životinje borave.
Draško Stanivukoviću, i psi su živa bića!
Trenutno se izvode zemljani radovi u sklopu izgradnje ispusta za pse u azilu na Manjači i ovih dana zaposleni su novi radnici u azilu, poručili su danas iz Gradske uprave. A volonteri najavljuju da uskoro počinje izgradnja prihvatilišta, na drugoj lokaciji, a koju će finasirati predsjednik Republike.
Volonteri su prvi put doživjeli da ih neko želi saslušati i pomoći.
Nisu psi krivi. Ni što su napušteni. Ni što su gladni. Ni što laju kad priđete kapiji azila na Manjači.
Negdje oko podneva, temperatura 38 stepeni. U ograđenom dvorištu, a lancem i katancem zatvorenom kapijom, u hladu krošnji zaleglo njih dvadesetak. Svako ko priđe kapiji, koja vodi u azil, naići će na ovu lajavu družinu. Čim neko priđe ogradi, čuju se. Ne iz bijesa, već iz uzbuđenja.
Draško Stanivuković, banjalučki gradonačelnik u subotu je objavio da su preduzeli sve neophodne mjere kada je u pitanju uređenje azila na Manjači, ali prema izjavama volontera, te fotografijama i video zapisima koje su nam poslali može se zaključiti da to baš i nije tako.
Preduzeli smo sve neophodne mjere kada je u pitanju uređenje azila na Manjači – imamo kapacitet, volju i želju da ovaj posao, kao grad i institucija, završimo – objavila je danas Gradska uprava.
Preuzimam na sebe da se pitanje finansiranja azila riješi. I neću ostati na riječima, već u utorak primiću predstavnike Azila Manjača, saslušati njihove potrebe i pomoći da se ovaj problem riješi.
Zakon vas obavezuje da imate minimum dva radnika stalno zaposlena u azilu sa radnim vremenom od osam sati. Sramotno je što pokusavate po ko zna koji put zamazati oči i prodati maglu građanima koji bi trebali da vjeruju vama, a ne svojim očima.
