Malo je onih koji nisu upoznati sa patnjom pasa koji borave u azilu na Manjači. Još je manje onih koji nisu upućeni u priču o famoznih 300.000 KM, koje je bivši predsjednik Srpske, Milorad Dodik, onomad obećao upravo za azil na Manjači. Novac je, prije dva mjeseca, znamo svi, uplaćen na račun udruženja „Sretan pas“. A onda je, zamislite, krenuo na put.
Svrha, namjena i logika – sve je to počelo da klizi. Od Manjače do Dervente, od Dervente do Laminaca, pa do Devetine. Kao da je riječ o projektu bez korijena, koji može da se presadi gdje god se ukaže prilika.
Nije ovdje najvažnije pitanje gdje će azil biti izgrađen. Niti je ključno da li postoji bolja lokacija, veća parcela ili pogodniji teren. Ključno pitanje je – za šta je novac tražen i dobijen?
Ako je tražen za Manjaču, onda je Manjača jedina adresa na kojoj treba da završi.
Sve drugo je obmana građana i svih onih koji su podržali priču vjerujući da pomažu psima koji danas žive upravo tamo.
Prvo se javnosti servira emotivna priča o napuštenim životinjama. Onda se obezbijedi novac. A kada novac legne na račun, počinje prepakivanje projekta, mijenjanje planova i prilagođavanje nekim novim interesima koji sa prvobitnom pričom imaju sve manje dodirnih tačaka.
Dokumenta nestaju. Objave se brišu. Odgovori postaju šturi. Pitanja se ignorišu.
A tek kada vidite plan trošenja novca.
Devedeset hiljada maraka za „ljudske resurse“.
Devedeset hiljada.
Dok psi čekaju hranu, veterinarsku njegu, smještaj i osnovne uslove za život, neko je procijenio da skoro trećina budžeta treba da završi na administraciji. I to za ćerke, muževe i ostalu rodbinu.
To nije budžetska stavka.
To je alarm.
To je trenutak kada svaki građanin mora da se zapita da li je cilj od početka bio spasavanje životinja ili pravljenje dobro upakovane finansijske konstrukcije.
Jer psi na Manjači ne znaju šta su projekt menadžeri, koordinatori, konsultanti i administrativni troškovi. Oni čekaju dostojanstvene uslove za život.
I ne, nije ovo tema samo za ljubitelje životinja. Ovo bi trebalo da interesuje svakog građanina Republike Srpske. Ako javni novac može ovako lako da promijeni namjenu, bez jasnog objašnjenja i odgovornosti, onda je problem mnogo širi od jednog azila.
Šta se desilo sa 300.000 KM namijenjenih azilu na Manjači
Obećani novac za azil na Manjači “luta” po Srpskoj
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.