Nećemo pogriješiti ako kažemo da su najmoćniji zapravo političari, koji su i vlasnici kapitala, bilo javno bilo tajno.
Prije dvadeset šest godina u BiH je završen rat, ali antagonizujuća, pa nerijetko i ratna retorika ni do dana današnjeg nije prestala krojiti živote građana. Nezadovoljstvo, iako isuviše tiho, iskazuju oni koji bi, prije svega, željeli biti građani, a tek potom Srbi, Bošnjaci ili Hrvati.
Živimo u zemlji u kojoj korupcija cvjeta, a pravda vene, u kojoj prošlost vodi glavnu riječ, a sve manje ljudi razmišlja da gradi budućnost. Živimo u zemlji u kojoj svakodnevno svjedočimo poskupljenjima i mizernim povećanjima ionako mizernih penzija i plata.
U savremenom društvu ne postoje spontani društveni procesi. U tom smislu, pandemija kovid-19 nesumnjivo predstavlja planiran i kontrolisan biopolitički proces čiji je osnovni cilj globalna društvena reorganizacija.
Promet u svim djelatnostima u Republici Srpskoj bilježi pad usljed posljedica pandemije novog virusa korona. Međutim, za ovdašnje priređivače igara na sreću novčane krize nema.
Već nekoliko godina široj javnosti poznata je činjenica da se u Turskoj nalazi oko pet miliona migranata. Njihovo konačno odredište predstavlja Njemačka, a cjelokupnom logikom migrantske krize upravljaju SAD.
Histerija u vezi virusa zvanog korona ne jenjava. Zapravo, moglo bi se reći baš suprotno. Sudeći prema reakcijama javnosti, ova biopolitička i marketinška manipulacija daje fantastične rezultate.
U svojoj prirodi moć je fetišizam. Moć nastaje ko rezultat fiksacije – onda kad medijum postane subjekt. Onoga trenutka kad tranzicioni objekat, kao sredstvo preko koga pojedinac stupa u odnos sa okolinom u procesu realizacije neke potrebe ili sticanja samoiskustva, postane autonoman i osamostaljen, u tom trenutku nastaje fiksacija (fetišizam), jer pojedinac više nije u stanju da sebe odvoji i sagleda nezavisno od tog objekta.
Ovih dana u penziju odlazi jedan od posljednjih velikih profesora. Nazivaju ga Žile. Ko je Žile? Kako bi sam Žile imao običaj reći: „To je vrlo teško metafizičko pitanje“.
U dnevnim novinama „EuroBlic“, te portalu Srpskainfo u tekstu pod naslovom „Reforme u obrazovanju – sad ili nikad. Nepotrebni stručnjaci nas skupo koštaju“ objavljeni su stavovi zagovornika ideje o usklađivanju visokog obrazovanja sa privredom i to stavovi Ministra za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS te člana Unije udruženja poslodavaca RS.
Argumentacija o takozvanoj sveprisutnosti nasilja nad ženama je jezički neprecizna, logički nepravilna, istorijski neutemeljena i suprotna svakodnevnoj praksi.
Posljednjih dana pažnju domaće javnosti zaokuplja presuda Radovanu Karadžiću. Sasvim neopravdano jer javnost naprosto ne uviđa složeniji istorijski kontekst koji je upravo i omogućio da ironija, a ponekad i komedija, postanu noseće ideje našeg nacionalnog identiteta.
Prema rezultatima nedavno sprovedene ankete, velika većina građana RS podržava ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka.
Na konferenciji UN o Održivom razvoju, koja je održana od 3. do 14. juna 1992. u Brazilu (Rio de Žaneiro), donesen je strateški dokument pod nazivom Agenda 21 (Plan za 21. vijek).
Uobičajeno je shvatanje da su brak i porodica vrlo važne, ako ne i osnovne društvene ustanove, te da savremena kriza braka i porodice u vrijednosnom smislu predstavlja negativan fenomen.
U političkoj ekonomiji postoje dva ključna pojma: prvobitna akumulacija i sekundarna preraspodjela.
Zalaganje za tzv. „usklađivanje visokog obrazovanja sa tržištem rada“ predstavlja centralno mjesto svakog ekonomskog i političkog narativa danas. Međutim, nije posve izvjesno da zagovornici te ideje razumiju ono o čemu govore.