„Vrijeme je novac života“. U globalno povezanom društvu, od suštinske je važnosti imati temeljno i zajedničko razumijevanje o tome kako se taj novac troši.
Da bi radio ono što želiš, treba se roditi ili kao kralj ili kao ludak. Takav bješe Zoran Miščević.
Devet je punih decenija od rođenja istinskog barda! Djelo i primjer Duška Trifunovića (Sijekovac, 13. septembar 1933. - Sremski Karlovci, 28. januar 2006.) žive na teritoriji koja umije tako brzo da zaboravi.
Samo je u jednom gradu na ovom svijetu mogao da živi i umre Marijan Beneš. Simbol bivše države i njenog raspada. Šampion i vitez koji je umjesto pesnica imao pegle i njima pisao pjesme, svirao violinu, klavir i flautu. Obožavan, pa ubijen u pojam, izdan, prevaren i ostao sam ko srušen avion.
To nije samo sjeveroistočna padina Topčiderskog brda, nikako običan koktel geografije, flore i istorije. U pitanju je strasna tapiserija jednog djetinjstva, još uvijek opšivena zlatnim nitima sjećanja.