Od najavljenog u medijima sudskog izvršenja u topolskom Farmlandu, bar za sada nema ništa.
Radničko dostojanstvo je sintagma koja se kod nas sve manje koristi. Valjda zato što ga sve manje i ima, pod silnim naletima i udarima koje trpi već godinama.
Zaposlenima u naftnoj industriji u RS nedavno je upućen neobičan zahtjev poslodavca da popune anketu, u kojoj se traži da navedu čak i obim glave i vrata, te lične podatke rodbine.
Došla su takva vremena da će se radnici u BiH svijećom tražiti. I to nije nimalo čudno. Ako ćemo iskreno, nije ni nepravedno, iako znači da će i ono malo privrede što radi kod nas biti samo ugroženije.
Ima posla u Srpskoj, samo ljudi neće da rade, kažu vođe, a niko se nije zapitao zašto naši ljudi u inostranstvu rade duplo teže poslove. Meni na pamet pada bar 100 razloga zašto je tako, a palo bi i njima – da ih narod interesuje.
U voćnjacima i rasadnicima u Novoj Topoli i okolini angažovano je nekoliko stotina radnika iz Srbije koji su za razliku od domaćeg stanovništva, prepoznali dobru priliku za zaradu.
Može li država da zaustavi odlazak aktivne radne snage iz Republike Srpske ako prosječna plata bude povećana na 500 evra? Barem kratkoročno?
Godišnje se, prema najnovijim procjenama, iz BiH iseljava oko 20.000 uglavnom mladih i talentovanih ljudi, dok u zemlji ostaju uglavnom penzioneri i trajno nezaposleni.
Trebinje je postalo izvjesna berza rada, jer dok Trebinjci u potrazi za boljom zaradom odlaze u Hrvatsku i Crnu Goru, radnici iz susjednih zemalja zbog posla dolaze na jug Republike Srpske.
Ove godine u Banjaluci gotovo da nije bilo gradilišta na kojem, zbog nedostatka radnika, nije bio probijen rok za završetak radova.
U semberskom mlinskom gigantu “Žitoprometu” prekinut je jednomjesečni štrajk i 190 radnika od jutros je ponovo na poslu, rečeno je Srni u ovoj firmi.
Umjesto da udruže snage kako bi koliko-toliko poboljšali položaj radnika, što bi trebalo da bude njihov prevashodni cilj, sindikati u Srpskoj postaju sve veći oponenti.
Pored Slovenije i Njemačke, država u koje građani BiH u potrazi za zaposlenjem najmasovnije odlaze, naši radnici u sve većoj mjeri uhljebljenje nalaze i u zemljama Bliskog istoka.
Pojedini kandidati zloupotrebljavaju svoj položaj kako bi natjerali radnike da im daju glas i učlane se u stranku ili im u suprotnom prijeti otkaz.
Situacija na domaćem tržištu rada definitivno je dospjela u neviđeni ćorsokak, čim su i poslodavci priznali da ne znaju kako da zaustave sve masovniji bijeg radnika sa ovih prostora.
Ko na jeftinoj radnoj snazi temelji biznis, napravio je loš posao, već odavno upozoravaju ekonomisti. Ali, ko još u ovoj zemlji sluša, istina rijetke, ekonomiste, sociologe, politikologe, koji su spremni da kažu ono što moćniji od njih ne žele da čuju.
Osnovni razlog zbog kojeg sve više domaćih kompanija ne može da ispoštuje ugovore sa inopartnerima i gube poslove je odlazak kvalifikovanih radnika u inostranstvo.
Granski sindikat poljoprivrede podržao je danas 200 radnika bijeljinskog “Žitoprometa” koji su četvrti dan u generalnom štrajku zbog neisplaćenih plata i drugih obaveza.
Policijska uprava Banjaluka podnijela je izvještaj protiv Darka Milojevića (30) iz Banjaluke, direktora firme “Led projekt” d.o.o. zbog sumnje da je počinio krivično djelo stvaranje opasnosti nepropisnim izvođenjem građevinskih radova u slučaju pogibije dvojice radnika u naselju Ada u avgustu ove godine.
U Bosni i Hercegovini je nezaposleno skoro pola miliona ljudi. O tome se svakodnevno priča, traže se rješenja, postavljaju pitanja i daju obećanja, ali šta je sa zaposlenim ljudima i njihovim pravima? Imaju li oni ikakva prava osim da ćute i budu srećni što uopšte primaju platu?
