Lokaliteti neolitskog doba, gdje su cvjetale vinčanska i butmirska kultura, bili su povezani, između ostalog, i cinober bojom.
Veliki broj figurica iz tog doba obojeno je u cinober, dovoljno snažnom bojom da preživi vijekove trajanja. Na ovo mi je ukazao moj prijatelj iz „herojskih“ vremena, Rade Bulatović Čeja, džez kompozitor, koji na svom albumu „Very True“ ima pjesmu „Cinober“. Čeja smatra da ne postoji ništa postojanije i ljepše od ove prirodne boje, koja se dobija iz minerala cinabarita. Još je zanimljivije njegovo otkriće da su rudnici podno Avale, „Šuplja stena“ u Srbiji, kao i rudnik „Dusine“ blizu Fojnice u Bosni, vijekovima bili eksploatisani za proizvodnju cinabarita.
Rudnik „Dusine“ u Bosni bio je veoma važan i za eksploatisanje srebra. Početkom XV vijeka u taj rudnik su došli brojni dubrovački rudari, koji su u blizini rudnika napravili i kovnicu novca. Oni su bili vješti trgovci, pa su od nusproizvoda cinabarita pravili dobar profit. Kada su vijek kasnije Turci zavladali istim prostorima, rudarstvo je počelo da zamire. Već u XVII vijeku rudnik „Dusine“ se gotovo ugasio.
S druge strane, rudnik „Šuplja stena“ je dugo bio eksploatisan, čak do 1972. godine, kada je po nalogu Titove obavještajne službe miniran i zatvoren. Rudnik je jedno vrijeme bio u vlasništvu Britanaca, ali je izgleda postao neprofitabilan. Niti živa, niti supstanca za boje kao što je cinober, nisu više bile zanimljive trgovcima, pa je „Šuplja stena“ kao rudnik zatvorena. Nešto kasnije, u njegovoj blizini je napravljeno odmaralište.
Niko zapravo ne zna pravu priču zbog čega je proizvodnja cinabarita prestala da bude zanimljiva na ovim prostorima. Neko od upućenih u tajne skrivene metalurgije Balkana možda i zna. Ono što je sigurno, Srbija i Bosna su u starom i srednjem vijeku bile svjetske rudarske velesile. Neki drugi narodi su umjeli bolje da trguju sa svim tim mineralima i metalima.
Svakako, dobar dio rudnika „Šuplja stena“ danas je potopljen, kako izvještavaju speleolozi avanturisti. Ulaz u glavnu dvoranu je potpuno zatvoren. Zašto? Izgleda da se iza svega kriju neke komplikovanije priče. Možda nešto o čemu intuitivno piše Boban Knežević u romanu „Paganin“, da se u rudniku nalazila kapija za druge svjetove.
Avala, njeni rudnici i drevni spomenici, nekom su izgleda mnogo smetali. Da li je bio obračun sljedbenika „Orijentalnog reda“ sa sljedbenicima „Škotskog reda“? Ili nečeg još drevnijeg?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu