Od kuće je otišla sa 17 godina, jer je bila umorna od batina. Preselila se 3.000 kilometara daleko od roditelja i povremeno ih obilazila, svake dvije ili tri godine. Kad su se razboljeli, dogodio se preokret i ona je odlučila da preuzme brigu o njima.
– Kad je otac počeo da slabi fizički, a majka psihički, sve se promijenilo. Posjećivala sam ih svake četiri nedjelje na tri do četiri dana kako vodila kod ljekara ili da bih otišla u kupovinu hrane. Očistila bih im kuću, obavila šta je bilo potrebno. Vodila sam računa da popunim njihove organizatore za tablete za narednih mjesec dana -rekla je Rubi.
Preko svih granica
Svaki put bi dolazila avionom i na aerodromu iznajmila bi automobil. To je bio, naglašava, veliki trošak. Uz to je svaki put koristila godišnji odmor i na kraju je iskoristila sve dane odmora koje je je godinama štedjela.
– Kad je otac umro, pokušala sam da se brinem o majci kod kuće. Lutala je noću i danju, pa i kad je napolju bilo 30 ispod nule. Gurala je krpe u sve odvode i otvarala sve slavine, palila je plinski štednjak, ali nije željela da upali grejanje. Onda je u drugim situacijama na plinski štednjak stavljala stvari (kao što su knjige, papiri i jednom hrpu novca). Imala je tantrume i prijetila mi je nožem, razbijenim staklom, čak i skrivenim revolverom mog oca. Nikada nisam mogla da zaspim u toj kući ni sat vremena jer je moja majka bila opasna. Ona nije spavala, pa nisam smjela ni ja. Trebalo je mjesec dana da joj rezervišem krevet u staračkom domu. Bio je to najgori mjesec mog života, a preživjela sam mnogo toga – svjedoči Rubi, prenosi Žena Blic.
Nagli preokret
Mjesec dana nakon što ju je smjestila u dom, njena majka je, svjedoči, odjednom procvjetala! “Voljela je da bude tamo. Svi su je u domu voljeli. Bila je toliko narcisoidna da nikad nije prestajala da se trudi da ostavi najbolji mogući utisak. Bila je toksična prema meni, ali prema svima drugima bila je divna i šarmantna. S vremenom je mentalno propala do te mjere da je izgubila čak i tu potrebu, pa se vratila svojoj pravoj naravi, ali evo, još je nekoliko godina srećno živjela u domu. To je bilo najbolje mjesto za nju – ispričala je Rubi.
Kaže da nikad ne bi nikome savjetovala da dobrovoljno prihvati brigu o nemoćnim roditeljima pod istim krovom.
– Nikada ne bih nikome savjetovala da napusti svoj dom i porodicu kako bi bio bliže svojim roditeljima i brinuo se o njima. Ako su ti roditelji bili još i zlostavljači, onda nikako. Ne bih nikoga savjetovala da zbog čuvanja nemoćnih roditelja potpuno osiromaši kao ja, jer onda time osiromaši i svoju djecu. Ne bih savjetovala ni da za njegu potroše sav svoj godišnji, jer si to psihički ni fizički niko ne može da priušti – rekla je Rubi.
Žena je dalje dodala:
– Ako su roditelji bili dobri prema vama i ako želite da brinete o njima, onda bolje priuštite preuređenje svog doma na način da to odgovara potrebama vaših starih, ili pak preselite u takav dom. Ali nikako ne treba da uništite svoj život, živote svoje djece ili brak služeći se krivom mišlju da su starački domovi najgora moguća opcija za starije osobe. Sjetite se moje majke, kako je procvjetala tamo – zaključila je Rubi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu