Dalje, u tržnom centru, čim je počela kriza, više od 100 zaposlenih je otišlo kući. Radnici u jednom privatnom vrtiću u martu radili tri sedmice, ali nisu dobili ni marku plate.
Naravno, ovo je samo mali dio onoga što znamo, ali je prava slika onoga kako se kriza izazvana pademijom virusa korona (zlo)upotrebljava u poslovnoj zajednici u Republici Srpskoj. Istina, neki su pogođeni, gotovo uništeni, nisu radili ni dan. Ali, izgleda da je sve više onih koji su ovu krzu iskoristili kao izgovor za dodatno bogaćenje, bahaćenje, poskupljenja, otkaze, smanjenje plata i osvete radnicima, kao da su im crni dušmani, a ne dio firme.
Prije samo mjesec i po, većina onih koji danas otpuštaju radnike kukali su kako ih nema dovoljno. Prva kriza, prva sedmica u kojoj nisu radili, ili nisu zarađivali onoliko koliko su navikli, i uslijedili su otkazi, smanjenje plata. Niko nije bio spreman da otpakuje svoje milionče nastalo na ekstraprofitu, da se stisne mjesec dva, da na svoju štetu pomogne radnicima, da ih zadrži. Ne. Radnik je za njih uvijek bio nužno zlo, gnjida koju treba zgaziti, neradnik.
Ne daj bože da „gazde“ prodaju bager, kamion, utovarivač, pa da ih opet kupe kada sve prođe. Ne. Mnogo je kakše otpustiti radnika, to bezvrijedno biće koje samo zabušava ili čeka priliku da pobjegne u Njemačku. Ali, zato su svi poslodavci pohrlili da se pojave pred državom kao žrtve, da mole za pomoć, subvencije, odgađanje plaćanja PDV, reprograme kredita, plaćanje poreza i doprinosa.
Znate li šta je ovakvima, koji su navalili na vladin novac za spasavanje radnih mjesta, poručio bugarski premijer Bojko Borisov? “Prodajte svoje skupocjene limuzine, pa mi se tek onda obratite za pomoć”. Ako bi se kod nas kojim slučajem desilo isto, Vladina pomoć većini ne bi bila ni potrebna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu