Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na
Link je kopiran

Tuga i bol

Kolumne
Autor:

Foto: RAS arhiva

U očima i srcima ljudi koji su prisustvovali ekshumaciji posmrtnih ostataka ubijenog mladića Davida Dragičevića mogla se samo vidjeti velika tuga i bol, dok je njegova majka skamenjena posmatrala kako radnici vade kosti njenog sina iz zemlje.

Malo je bilo onih „čvrstih“ koji su se zatekli na Novom groblju a da nisu pustili suze kada je Suzana prišla sanduku da se po drugi put oprosti sa sinom.

Ove srceparajuće i potresne scene su nešto što niko u životu ne treba ni da vidi, a pogotovo ne da doživi.

Svi se mi pitamo da li je ovaj slučaj mogao drugačije završiti, da li su roditelji trebali ostaviti njegov grob u Banjaluci.

Međutim, ljudi koji  podržavaju Davidove roditelje saglasni su da je ovo jedino rješenje, jer je Davor “protjeran” iz Banjaluke i, kako sam kaže, više se nikada neće vratiti. Dok Davidova majka već živi u Austriji.

Premještanjem njegovog tijela u Austriju, bar će moći da mu na grobu zapale svijeću dok se mole da institucije već jednom otkriju ko je i zbog čega ubio njihovog sina.

Uskoro će se navršiti godina dana od Davidovog ubistva, a nadležne institucije ništa nisu uradile da bar malo ublaže bol neutješnih roditelja.

Okupljeni građani su krivili  državu i institucije što su “natjerali” roditelje na ovakav očajnički potez.

Možemo mi svi komentarisati da li je to trebalo uraditi ili ne, ali je tu bitna samo jedna stvar: Ne daj bože da to neko od roditelja ponovo doživi!

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO