Verica Dravić, Milenina bratanica koja je uz njega odrasla, tim povodom je u subotu izašla na groblje i na svoj način, dostojanstveno i svečano obilježila nemilu godišnjicu, prenosi Blic.
Sjećanja… Evo već je četiri godine kako za sve veliki glumac i umjetnik, a za mene ipak prije svega moj divni teča više nije među nama. Više od godinu dana nema njegove, a i moje Milene. Dok stojim tako sa cvijećem i svijećom nad humkom… tuga se podrazumjeva. Ne znam da li bih uopšte umjela i mogla da joj opišem i iskažem dubinu. Pa ipak, prije svega, u pamćenju mi kao flešbekovi iskrsavaju slike i sjećanja iz nekih porodičnih trenutaka; nekih koji su bili sasvim obični, nekih koji su bili porodične svetkovine i okupljanja. Njegova duhovitost, ležernost, nevjerovatna snaga u isti mah. Moji dani kada sam bila mala, i kada više nisam bila mala, sasvim sigurno, u najlepšem smislu, ne bi bili takvi kakvi su bili bez njih dvoje, bez, kažem, najdivnijeg teče čiji mi savjeti i danas strahovito nedostaju i fale. Ali, onim što nam je ostavio, onim što nam je značio i znači – tu je. Obilježio je na najdivniji način i odrastanje moje kćerke. Možda zapravo nismo ni svjesni koliko toga je ostavio u nama. Hvala mu! – rekla je Verica Dravić.
Toga dana, po odlasku s groblja, uz piće i prosutih par kapi iz čašice osvježeno je sjećanje na razne njegove gestove, riječi, razmišljanja…
Na primjer, kako je govorio: “Dostojanstvo je mjera stvari”. “Vjerovao sam u sebe. U želju da pobijedim, ali i da pobijedim sebe. A i život i gluma su pobjeđivanje bez pobjede. U svoje uspjehe ubrajam i kritične situacije koje sam uspio da prevaziđem. Ne mora da znači da sam izašao kao pobjednik, ali i iskustvo je vrsta pobede. I život i gluma su pobjeđivanje bez pobede”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu