To je jedan od ograničavajućih faktora u turističkoj ponudi kojoj se u gradiškom kraju pridaje sve veća pažnja. U Turističkoj organizaciji Gradiške smatraju da ova važna i perspektivna djelatnost još nema značaj kojeg zaslužuje. Takođe, pristup pojedinim istorijskim spomenicima, arheološkim nalazištima i prirodnim ljepotama je ograničen zato što su putevi zapušteni.
U Gradiški nema hotela jer je ovaj objekat, nakon oštećenja tokom rata, privatizovan te mu je promijenjena namjena. Sava na kojoj su nekada bile vodenice je zapuštena, mnogi važni objekti su zaboravljeni, privredne grane po kojima ovaj region prednjači su neiskorištene u turističkom smislu. To su voćnjaci, pašnjaci, ljekovito bilje i žitna polja – kaže Veljko Jovanović, direktor Turističke organizacije.
Ranko Bakić je među malobrojnim biznismenima opredijeljen da novac uloži u izgradnju smještajnih kapaciteta. On planira da ove godine na atraktivnoj lokaciji, blizu graničnog prelaza, uredi objekat sa 50-ak luksuznih soba za smještaj turista, ali i starijih osoba.
– Podstaknut manjkom smještajnih kapaciteta različitih namjena opredijelio sam se za značajnu investiciju. U posebnim sektorima, odvojeno, ponudićemo hotelski smještaj te dom za starije osobe. Za tim vrstama smještaja za sada je najveća potreba – smatra Bakić.
Ovdje navode i druge turističke potencijale u gradiškom kraju. To su arheološka nalazišta Manastirište u Kijevcima i grad Marije Terezije u Podgradcima, crkva brvnara u Romanovcima, crkva Petra i Pavla u Grbavcima. Jedna od zanimljivih lokacija svakako je i pećina u Trnovcu, kao i brojna izletišta na obroncima Kozare. Među njima su odmorište Subotići, od koga se protežu planinarske staze duge 80 kilometara. Značajnu turističku cjelinu svakako čini i područje Lijevča polja, kompleks “Jezero” u Lamincima, Etno selo “Balkis” u Romanovcima i Salaš “Ribarski san” u Trošeljima.
Ugostitelj Vladan Šurlan, vlasnik atraktivnog restorana na savskoj obali, kaže da inostrani turisti, osim ovdašnjih tradicionalnih vrsta jela, prioritetno žele da se zabave.
– Turisti iz susjedstva, Hrvatske, Srbije, potom Slovenije, Austrije, Švajcarske i mnogih evropskih zemalja u Gradišku navraćaju na kratko u proputovanju, najčešće na jedan dan ili nastoje ovdje provesti vikend. Njima je uvijek zanimljiva, čak poželjna takozvana ugostiteljstka nadgradnja, prvenstveno muzika, ali i drugi sadržaji – smatra Šurlan čiji je restoran na dohvat Evropske unije s pogledom na savski most kojim svakodnevno prolaze kolone putnika.
U Opštini Gradiška smatraju da su turistički potencijali grada na Savi, te Lijevča i Potkozarja, slabo iskorišteni.
– Kroz naš grad svakodnevno prolazi hiljade putnika, potencijalnih turista. Manjina se ovdje zaustavlja, skromno troši, ne zapažajući naše turističke vrijednosti. Činjenica je da smo veoma bogati ali naše rijeke, jezera, livade, šume, lovišta, bistre potoke, istorijske spomenike, vjerske objekte, arheološka nalazišta nisu dovoljno predstavljeni Evropi i svijetu – smatraju građani.
Biseri u šiblju
Dragan Raković, vlasnik izletišta „Majur“ u Mašićima, naglašava da su putevi koji vode do vodenica, bistrih planinskih potoka te nadaleko čuvene pećine u Trnovcu u veoma lošem stanju te je neophodno temeljito čišćenje, uređenje kompleksa i popravka infrastrukture.
– Do mnogih turističkih bisera ne može se doći od šiblja, trave i blata – smatra Raković.
Slobodan Božunović, vodeničar iz Ilove kod Prnjavora, hvali se tradicijom mljevenja kukuruznog brašna koje je veoma traženo među lokalnim stanovništvom, ali i turistima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu