Veliki broj vozila, ulice koje nisu pratile širenje grada i želja mnogih da parkiraju u centru dovode do toga da u Banjaluci odavno ne važi pravilo da su gužve samo „u špicu“.
Gavrilo Š. kaže da su gužve u gradu svakodnevne, a da se sve dodatno pogorša čim jedna ulica bude zatvorena sa saobraćaj. Navodi primjer Ulice kralja Petra I Karađorđevića. On svakodnevno iz naselja Kočićev vijenac ide na posao u centar grada. Popodne ide po dijete u školu i svaki put izgubi puno vremena u kolonama.
Lavirint
– Da bih došao u školu po dijete u Boriku od centra mi treba 25 do 30 minuta. Sve bude začepljeno. Zato vozim Alejom Jovana Dučića, do Gimnazije, pa onda skrenem lijevo kroz Dolac, da bi bar koliko-toliko izbjegao gužve. Sreća je ako uhvatim zeleno svjetlo na semaforima – objašnjava on za Srpskainfo.
Gužve su i ujutro, kada ljudi idu na posao. I to gdje god se čovjek okrene.
Naš sagovornik Slaviša B. priča kako ujutro, između sedam i osam časova, na skretanje u grad sa Zapadnog tranzita čeka i po 10 minuta, a da je gotovo nemoguće skrenuti prema gradu u Rosuljama ili na raskrsnici kod bivšeg “Čajaveca”.
– Taj problem treba da se riješi što prije, jer je ugrožena bezbjednost učesnika u saobraćaju, posebno zbog činjenice da kolone zauzimaju i trake koje nisu predviđene za skretanje prema gradu već za nastavak puta dalje. Često se ljudi, pogotovo stranci, ne nadaju ovakvim stvarima i nemali broj puta sam imao priliku da vidim kako se koči naglo – poručuje on.
Rast broja vozila
Banjalučanin Goran M, da bi poslije posla iz centra došao do stana u naselju Ada, pravi ogroman krug. Kaže, kada procijeni da je gužva manja, onda ide pored Gimnazije, pa kroz Dolac i Borik.
– Kada vidim da su gužve baš ogromne, onda prođem pored Gimnazije, idem na Zeleni most, pa na istočni tranzit. Više mi ne pada na pamet da idem Alejom Svetog Save, jer je tu haos u bilo koje doba dana – priča on.
U Banjaluci je 2021. godine bilo registrovano 82.857 vozila, a 2010. godine 54.730. Podaci kažu da se za 2.000, 3.000 povećava broj registrovanih vozila iz godine u godinu. Povećava se i broj vozila kroz takozvane dnevne migracije, odnosno zbog ljudi iz Gradiške, Prijedora, Kotor Varoša, Čelinca, Kneževa, Mrkonjić Grada, koji u Banjaluku dolaze zbog posla, ljekara, kupovine.
Milija Radović iz Agencije za bezbjednost saobraćaja RS kaže za Srpskainfo kako se najavljuju novi kvadrati stambenih i poslovnih prostorija u gradu, što svakako znači i novi broj vozila.
– Kada se planira gradnja, mora se planirati saobraćaj. To mora da bude jedna cjelina – ističe on i poručuje kako postoje mjere koje bi mogle da doprinesu smanjenju saobraćajnih gužvi.
Gradski prevoz preskup
Navodi primjer Ljubljane kojoj je cilj da 30 odsto ljudi koristi svoja vozila, 30 odsto javni prevoz, a 30 odsto pješači ili vozi bicikl. Po nekim pretpostavkama, u Banjaluci se najviše ljudi koristi svojim prevozom, a 10 odsto koristi gradski javni prevoz.
– Nemamo mi puno javnog prostora da pravimo saobraćajnice, postojeće ne može da proširujemo, nemamo gdje. Parkove nećemo urušavati da bi pravili parkinge. Zato moramo postojeće ulice bolje koristiti – poručuje Radović.
Kaže da bi trebalo motivisati građane da više koriste javni prevoz, ali da bi ga više koristili, on mora biti prilagođen. Navodi kako je jednom čekao autobus 20 minuta da ga odveze na Lauš ili Starčevicu i da bi trebalo da voze na svakih 10 minuta najmanje. Poručuje kako je cijena pojedinačne karte za autobuski prevoz skupa, da nemamo elektronske karte kao u nekim gradovima, gdje možete da kupite kartu koja važi pola sata i da se vozite bez obzira koji je prevoznik.
– Neko je dobro rekao da javni prevoz u Banjaluci koristi samo ko mora. Da bi imali manje vozila, taj javni prevoz ne može funkcionisati po tom principu. Ako potrošim manje goriva od iznosa koji moram dati za mjesečnu kartu, onda ću ići svojim vozilom, jer mogu da obavim i druge stvari – pojašnjava on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu