Uz Vudraga, izlagalo je još 15 poljskih umjetnika, a novac ide u humanitarne svrhe za obrazovanje djece u Gani i ukrajinsku mladež. Ukupno je prikupljeno 1.380.000 evra što znači da je njegova skulptura obezbjedila više od pola iznosa. Kupio ju je par koji se bavi investiranjem u poslovne zgrade. Imao je priliku i razgovarati s njima, pa je čuo i što ih je privuklo.
– Kaže: ‘Vidjela sam je kod sebe na zidu doma i to je bilo to. Mene nije bilo briga koliko će cijena ići gore, ja sam to jednostavno htjela.’ A to su ti krugovi kupaca koji kad nešto hoće, naći će način da to i dobiju – ispričao je Vudrag.
Skulptura dijeli ime s poznatim bendom.
– To je sprava za mučenje iz srednjeg vijeka. Ja sam na tim skulpturama završio. To je oko pet i pol, šest hiljada komada šipkica koje su varene jedna do druge. To je jedan težak i mukotrpan posao, ali se na kraju isplati – ističe umjetnik.
Autor je i najveće skulpture Nikole Tesle, koja je izrađena od čelika, visoka 12 metara, teška oko dvije tone. Njegov rad još je od ranije prepoznat i u inostranstvu, pozvan je da svoje radove izloži u jednom od najposjećenijih svjetskih muzeja s adresom u Londonu, kao i tokom Venecijanskog bijenala.
Međutim, svjetski uspjeh varaždinskog vajara nije došao slučajno, niti lako.
Nikola je poziv teologa zamjenio umjetničkim, ali život umjetnika u Hrvatskoj nije baš bajka. U jednom trenutku čak je bio ostao bez doma.
– Presudilo je u momentu kad je moja sadašnja supruga Paula, a tada djevojka, rekla „dosta bi bilo“, jer je vjerovatno vidjela nešto u meni što okolina nije. Otišli smo u Pariz „na odmor“ i zadnji dan u Parizu upoznali umjetnicu Ameli koja mi je bukvalno promijenila život i vratila nadu u umjetnost – priča umjetnik.
Pripremajući svoju prvu izložbu u Parizu završio je nekoliko puta u bolnici.
– Kako je krenula pariška priča i narudžbe od galerija, odjednom je počela velika potražnja za radovima i sve što sam ikad želio raditi tad sam konačno i mogao. Radio sam danonoćno, nisam previše spavao, i još bih vozio radove 18 sati do Pariza, postavio u galeriji i vozio nazad drugih 18 sati. Naravno, od previše forsiranja, redovnog nespavanja rušio sam se po radionici i završio nekoliko puta na infuziji.
I u Parizu je imao uspjeha, ali priznaje da je „Čelična djevica“ dostigla šest puta veću cijenu od najviše dotadašnje prodate skulpture. A na pitanje: može li umjetnik u Hrvatskoj živjeti od svog rada? – odgovara:
– Umjetnik definitivno može živjeti od svog rada, a može čak i u Hrvatskoj. No to ne znači da će biti miljenik likovnjaka u Hrvatskoj, što je suprotno nekom stranom iskustvu gdje se umjetnici drže zajedno i surađuju, prenosi Index.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu