Kolumne

Uvrnute anegdote

Čuveni engleski pjesnik Tomas Sterns Eliot dao je možda jednu od najpreciznijih definicija kulture.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Po njemu je kultura sve ono što je kreativno u jednom narodu, od folklora preko umjetničkih djela, pa sve do heklanja, ispijanja čaja, neobičnih običaja ili čak uvrnutih anegdota.

Uvrnute anegdote su možda ponajbolji pokazatelji stanja duha nekog naroda i njegove snage da kroz naizgled banalne i glupave dogodovštine svojih pojedinačnih pripadnika otkrije svoje veličanstveno lice.

Prosječan Evropljanin, ili Amerikanac, Srbe doživljava kao relativno nekulturan narod, a našu kulturu doživljava kao pagansku ili, još gore, primitivnu. Toj lažnoj predstavi o srpskoj kulturi doprinose uvrnute anegdote čiji su akteri naši ljudi. Naš čovjek u Dizeldorfu živio je pola godine u javnom toaletu njihovog U-bana tako što je na jednoj tabli napisao “radovi u toku” i stavio je pred ulaz. Naš čovjek u  Bernu, poslije vijesti da švajcarske vlasti plaćaju lijepu svotu za svakog uhvaćenog pacova, organizovao je u podrumu stambene kuće u kojoj je živio pravo pravcato leglo. Postao je sumnjiv kada je počeo da isporučuje veće količine i kada su stanari počeli masovno da se žale da im četvoronoga stvorenja jurcaju po dvorištu.

Ovakvih anegdota o našim sunarodnicima ima sijaset i sve na određeni način stvaraju naš imidž u svijetu. Da bi se to nekako ijrešilo i da sve te uvrnute anegdote budu u korist naše zemlje, treba se poslužiti jednostavnim receptom. Sve te čudne, bizarne, neobične storije treba prikupiti i objaviti ih u formi knjige ili magazina. Ne bi bilo loše da sve to prati i prava naučna studija.

Objavljene, one postaju preko noći pozitivni kulturni promoteri, one postaju dio zvanične kulture i, ma koliko vulgarne ili besmislene, one rade u korist one prave, visoke kulture. Upravo tako što pokazuju versatilnost i elastičnost duha naroda.

Našoj kulturi je potreban jedan Čarls Fort, Ripli ili Čak Šepard, da učini da Srbi postanu cjenjeniji u svijetu. Čak Šepard godinama uređuje magazine “Pogled sa ivice” i “Uvrnute novosti”, u kojima objavljuje najluđe svjetske anegdote. U jednoj od najboljih opet je vjerovatno jedan Srbin, a ona glasi: “Geri Blanović, 29, uhapšen je zato što je kidnapovao vlasnika bara u Lankasteru, PA. Policija je objavila da je Blanović pucao sebi u nogu, sopstvenim revolverom kalibra 45, da bi pokazao žrtvi šta će se dogoditi s njim ako bude neposlušan.”

Kada bi se sve uvrnute anegdote o Srbima skupile u jednoj knjizi svijet bi sigurno poslije svega pomislio da se namjerno pravimo ludi. A onaj ko se namjerno pravi lud ne može se nikako smatrati zaostalim ili primitivnim.

Pucati sebi u nogu možda djeluje glupo, ali ima efektnu poentu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu