Istina, bli su se spremili da brane građane od represije vladajućih, a kada se vidjelo da vanredno stanje ne znači upadanje ljudima u kuće i hapšenje zbog drugačijeg mišljenja (uredba o zabrani izazivanja panike je brže-bolje povučena), jedino čega mogu i znaju da se uhvate jesu sumnjive nabavke poput pokretne bolnice i medicinske opreme preko firmi koje nemaju blage veze s medicinom, ali zato imaju veze s ljudima na vlasti. Još kada bi nekako mogli da natjeraju pravosuđe da reaguje kao u federalnoj aferi „Respiratori“… Ali, poznato je da se to ovdje ne može desiti.
Zato se treba okrenuti onom oko čega pravna struka ima kontradiktorne stavove, a to je da li je vanredno stanje uopšte bilo proglašeno u skladu s Ustavom Srpske, odnosno da li je predsjednica RS imala ustavno pravo da donosi uredbe sa zakonskom snagom. Ne sumnjamo da će Narodna skupština danas svojim glasovima pokriti sve te uredbe, kao i da ćemo gledati i slušati višečasovnu svađu onih koji vjerovatno pojma nemaju o Ustavu. Ne sumnjamo ni da je većina tih uredbi bila nužna, korisna i dobronamjerna.
Ali, zbog nekog budućeg vanrednog stanja moramo da budemo načisto, a to znači da ne smije da ostane ni zrno nejasnoće i sumnje da je neko slučajno ili namjerno zloupotrebio institucije zahvaljujući nedorečenosti ili pogrešnom tumačenju najvišeg pravnog akta Srpske. Ako ništa drugo, opozicija bi bila korisnija da je od Ustavnog suda zatražila da se izjasni o svim odlukama iz vanrednog stanja nego što se slika po tuđim njivama, ili pak tihuje u samoizolaciji.
Što se tiče Narodne skupštine, ona bi trebala da se izjasni i o ulozi srpskog člana Predsjedništva BiH u vanrednom stanju u Republici Srpskoj. Ako je on nadležan da najavi uvođenje i ukidanje policijskog časa, vanrednog stanja i novčanu pomoć medicinarima i privredi, onda sve to lijepo treba da se unese u Ustav. Da smo pokriveni.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu