Prema Dimitrijevićevoj procjeni, ovaj „veseli stroj” napravljen je prije više od jednog vijeka ali mu godine, hiljade litara koma i rakije nisu naškodili.
Moj otac je ovaj rakijski kazan kupio 1950. godine u Varešu. Ne znam od koga, ali se sjećam da je pričao kako mu je prodavac tada kazao da je izrađen prije Prvog svjetskog rata. Iz Vareša sam ga prvo prevezao u Brčko, gdje sam živio nekoliko godina, a potom u Gradišku – ispričao nam je Velislav, koji je rakijski kazan kao dragu uspomenu iz zavičaja smjestio u Bistricu, gdje je kupio manji posjed sa voćnjakom i pčelinjakom.
Sredinom novembra, prije zimske hladnoće odlučio je da ispeče rakiju od vlastitog voća i provjeri da li je kazan ispravan.
– Sve je ispravno, ne pušta kom iz lonca, paru iz cijevi niti rakiju u čabru miješa sa vodom. Sve je na svome mjestu i u funkciji. U kazan staje 50 litara koma koji daje pet litara rakije – priča kazandžija, pojašnjavajući cijeli proces pečenja rakije.
– Kazan je u svemu drugačiji od klasičnih, od sadašnjih odnosno modernih. Kom se ne miješa, jer ne posjeduje meljac ali opet ne zagorijeva. I za to sam pronašao lijeka ili riješenje. Prvo stavljam smotuljak trave pa tek onda sipam smjesu od jabuka, krušaka, grožđa, šljiva…. Sve to je minijaturno i svaki put se ovaj stroj mora rastaviti, oprati, podesiti… Na kraju, umjesto diktunga ili gume na spojevima koristim smjesu od brašna, kako se alkoholna para ne bi gubila, odlazila u vazduh umjesto u cijev pa rashlađena, pretvorena u tečno stanje dospjela u drvenu pintu ili plastičnu kantu – opisuje Dimitrijević svoju kazandžijsku rabotu za koju mu je uvijek potreban pomagač ili saradnik.
U ovom slučaju njegova „desna ruka” je komšija Rade Gabrić koji je takođe veoma upućen u kazandžijske poslove.
– Ispekli smo 50 litara dobre rakije. Jeste kazan primitivan, ali je rakija prvorazredna, kao da je proizvedena na najsavremeniji način. Velislav je stručnjak za životinjsku vrstu i zato dobro umije i pile ispeći u vatri ispod kazna, a znanje o rakiji, bez pretjerivanja, od mene je primio – otkriva Gabrić, inženjer šumarstva u penziji čija pomoć kod izbora kaloričnog drveta za pečenje rakije, nije za potcjenjivanje.
Rakiju će Velislav, tokom zime i zimskih slavlja ponuditi gostima, a sebe okrijepiti čašicom za srećniju, zdraviju i veseliju svakodnevicu.
Ptičija gnjezda
Velislav i Rade često raspravljaju o vatri i energiji koja najviše odgovara pečenju rakije. Gabrić kaže da mu je trebalo mnogo truda da uvjeri komšiju u kaloričnost pojedinih vrsta drveta zato što je Velislav imao svoju teriju.
– On je vjerovao da su napuštena gnjezda od svraka najbolja za vatru i rakiju, što je potpuni promašaj – objašnjava Rade Gabrić, suštinu komšijske debate o vatri i rakiji.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu