On je jedan od rijetkih muškaraca koji radi na razboju, veze i dizajnira, čime se trudi da očuva narodnu tradiciju.
On je mlad dizajner, koji se za ovu vrstu zanata zainteresovao još u djetinjstvu.
– Kada sam bio mali gledao sam, najčešće od baka koje su plele, kako od jedne niti nastane gotov odjevni komad, kako od jedne tako tanane niti može da nastane džemper ili vunene čarape – govori mladić za Prvu.
Nit po nit stigao je do Srednje umjetničke škole za dizajn tekstila i odjeće u Nišu, gdje je savladao tehnike tkanja, veza, pletenja i štampe. Ipak, tkanje mu je probudilo najveće interesovanje, a inspiraciju nalazi svuda.
– Od kombinacije različitih prepleta može da se sklopi milion kombinacija, uključujući i boju. To je jako spor proces i jako težak, za jedan ovakav materijal za odjevni predmet potrebno je i do sedam dana tkanja – objašnjava Slobodan.
U svoj rad rado unosi i inovacije, pa je tako u svom kraju poznat po umjetničkim djelima koja stvara od eksera i konca. Uvrtanjem konca oko gusto zakucanih eksera i njihovim spajanjem, nastaju pravi crteži i slike svega što zamisli.
– Mršenjem i preklapanjem ovih niti dobijamo sijenke i iz tih sijenki nastaju površine, dobijamo crtež i lik izađe u prvi plan. Za ovo je potrošeno oko 200 grama eksera i oko pet velikih kalemova konca za heklanje – kaže mladić.
Za vez se takođe zainteresovao vrlo mlad i iako prvi pokušaji nisu prošli baš slavno, sada je maher u ovoj tradicionalnoj tehnici.
– Prvi počeci bili su sa sedam ili osam godina kada je moja majka vezla neki goblen, pa sam ja uzeo da provučem par puta. Sigurno sam joj pokvario rad i oduzeo vrijeme – govori Slobodan kroz smijeh.
Još jedna inovacija proistekla iz njegove radionice jesu leptir mašne sa tradicionalnim motivima.
– Mašne su nastale kao traganje za idejom, za detaljem koji će biti pristupačan svakom građaninu, da ne košta ali sa sobom nosi detalj tradicionalnog i savremenog. Tako smo došli na ideju da to bude leptir mašna – kaže Mitrović.
Napominje da je tkanje bio muški posao, tek sa industrijalizacijom žene su počele da rade na razboju, ali i dodaje da u ovom poslu predrasude ne postoje, prenosi Blic.
– Očuvanje tradicije ne prepoznaje pol. Završni rad trebalo bi da ima dušu, da se na njemu prepozna posvećenost i savladana tehnika – zaključuje Slobodan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu