Turanci su, prema Tilaku, došli do područja sjevernog Balkana negdje oko 4500. godine prije nove ere. Tamo su zatekli kultove atlantske tradicije prenesene na to područje iz Male Azije, posebno mit o ribolikom demonu Dogonu.
Mitovi o Dogonu veoma su čest motiv na grnčariji nađenoj na području Lepenskog vira, kulturi koja datira još iz osmog milenijuma prije nove ere.
Dragoslav Srejović je u svojoj studiji “Lepenski vir” napisao: “Snaga vode i svih bića, koja u njoj borave, sjedinjuju se u oblutku sa čvrstinom kamena i silama živog sveta, koje on nosi”… U “Srpskom mitološkom rečniku” se može vidjeti da se riba često dovodi u vezu sa zmajem, koji je složeni simbol mitskog pretka. Uobličila su se vjerovanja i predanja da su i ribe demonska bića, ili bar neke od njih, kao i da se u njima nalazi snažna demonska moć (vodeni zmaj). U podunavskim selima u istočnoj Srbiji vjerovalo se da zmaj postaje od šarana kad doživi 40 godina.
U mnogim krajevima Srbije, a naročito u Timočkoj Krajni i jugoistočnoj Srbiji, za neke vrste riba i za one koje se posebno odlikuju bojom, izgledom, ili je na njihovom tijelu neki neuobičajeni znak, na primjer krst, vjerovalo se da imaju određena natprirodna svojstva. Takve ribe nazivane su “ribljom kraljicom“ ili “ribljim carem“. Vjerovalo se da one vladaju vodenim svijetom ili samo ribama. Ako neko ulovi takvu ribu, mora je vratiti u vodu, jer ribar koji tako ne postupi bio bi proklet… U Negotinskoj Krajini, međutim, nisu jeli šarana iz straha da se ne razbole. Ta zabrana se može dovesti u vezu sa vjerovanjem o pretvaranju šarana u zmaja.
Dr Radmilo Petrović piše u “Rečniku misterijskih inicijacija” da je za stanovnike Lepenskog vira velika riba moruna, koja živi u Dunavu, mogla predstavljati neku vrstu božanstva. Ova džinovska slatkovodna riba bila je objekt obožavanja neolitskih stanovnika područja Lepenskog vira. Moruna je najvjerovatnije bila mitski Oanes o kome piše grčki istoričar Aleksandar Polihistor.
– Onaj deo Vavilonije koji se graniči s Arabijom bio je go i bez vode, dok je dio na drugoj strani bio brdovit i plodan. U Vavilonu su se u to doba okupljali ljudi raznih narodnosti, koji su prebivali u Haldeji i živjeli bez reda i zakona kao životinje s polja… Prve godine, iz ovog dijela Eritrejskog mora koji se graniči s Vavilonom pojavila se neka životinja obdarena umom, koja se zvala Oanes. Cijelo je tijelo tog živog bića ličilo na riblje, pod ribljom glavom imalo je još jednu glavu, a i noge slične čovječijim dodate su ribljem repu. Takođe, glas i govor bili su mu razgovjetni i ljudski, a slika mu se sačuvala do današnjih dana. Danju je to biće razgovaralo s ljudima, a u to doba nije ništa jelo. Dalo im je osnovno znanje, nauku i sve vrste umjetnosti. Naučilo ih je da grade kuće, osnivaju hramove, sastavljaju zakone i objasnilo im je načelo geometrije. Protumačilo im je kako može da se razlikuje zemaljsko sjemenje i pokazalo im kako se beru plodovi. Ukratko, poučilo ih je svemu što je moglo da ublaži način života i da ga očovječi. Od tog vremena ništa drugo važnije nije pronađeno. Kada bi zašlo sunce, to bi biće opet uronilo u more i cijelu je provelo u dubinama, jer je bilo vodozemac – napisao je Polihistor.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Zagonetna istorija Srba (1): Realnost i mitologija
Zagonetna istorija Srba (2): Epovi
Zagonetna istorija Srba (3): Teorije bez dokaza
Zagonetna istorija Srba (4): Arkona
Zagonetna istorija Srba (5): Bojka
Zagonetna istorija Srba (6): Nomadi
Zagonetna istorija Srba (7): Sloveni
Zagonetna istorija Srba (8): Atlantiđanska i hiperborejska tradicija
Zagonetna istorija Srba (9): Tajna porijekla
Zagonetna istorija Srba (10): Haplogrupe
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu