Magazin

Zagonetna istorija Srba (49): Spiritisti i vidovnjaci

U devetnaestom vijeku okultizam u Srbiji se razvija uporedo sa Evropom. Sve što je tih godina bilo pomodno u velikim evropskim gradovima Londonu, Parizu, Beču… stizalo je i kod nas.

svijeća
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Drugu polovinu XIX vijeka obilježila je moda spiritizma. Animistička vjerovanja kod Srba da duša nastavlja život poslije smrti postojala su i mnogo ranije na ovim prostorima.

Veselin Čajkanović je smatrao da se cjelokupna stara srpska religija može svesti na kult predaka. Učenja spiritista Alena Kardeka ili Kamila Flamariona bila su pokušaj da se na naučni način pokaže da duša čovjeka može živjeti i poslije smrti. Takva učenja naročito su se dopala našim spiritistima kao što su bili Čedomilj Mijatović, Stevan Nikolić Kućetina, Lazar Komarčić, Dragutin J. Ilijć, koji su pisali o ovoj pomodnoj okultnoj zarazi u specijalizovanim časopisima kao što su bili “Tajanstveni svet”, “Dva sveta”, “Duhovni svet”.

Filozof Branislav Petronijević je u svojoj studiji “Spiritizam” kritikovao ovu okultnu pomodariju. Ipak, ona je ostavila traga kako među ovdašnjim intelektualcima, tako i među prostim narodom. Lazar Komarčić sa svojim romanom “Jedna ugašena zvezda” spada u pionire svjetske naučne fantastike.

Nadahnut idejama “spiritizma”, dr Radovan Kazimirović je napisao kapitalnu studiju “Tajanstvene pojave u našem narodu”, u koju je priključio i čuveno “Kremansko proročanstvo” braće Tarabić iz sela Kremna. Ovo djelo zapisao je prota Zaharije Zahraić, kremanski paroh, inače kum vidovnjaka Miloša i Mitra Tarabića. Smatra se da i naš slavni bankar, diplomata i pisac Čedomilj Mijatović ima udjela u pisanju “Kremanskog proročanstva”, jer ga je pominjao u svojim spisima nekoliko godina prije nego što se ono pojavilo u knjizi Radovana Kazimirovića. Mijatović je navodno pisao dijelove ovog proročanstva kako bi opravdao neke poteze kralja Milana Obrenovića.

Ovaj genijalni diplomata, koji je dao novcu ime “dinar”, pisao je studije o spiritizmu kao što su “Iz carstva duhova od teozofa” i “Anđeli i duhovi iz drugog sveta i kremanska bića”. U svojim memoarima pisao je o svojim brojnim spiritističkim seansama, tokom kojih su prizivani duhovi. Mijatoviću se u Londonu na jednoj seansi javio duh pokojnog kralja Aleksandra Obrenovića i rekao šta bi bilo dobro da urade njegovi nasljednici. Ta seansa je, piše Mijatović, bila dovoljna da se zaista uvjeri da postoje duhovi, te da duše mrtvih žive poslije smrti i traže način da komuniciraju s ljudima.

(Nastaviće se)

Raniji tekstovi:

Zagonetna istorija Srba (31): Nemanjići i bogumili

Zagonetna istorija Srba (32): Sveta loza

Zagonetna istorija Srba (33): Mladost Svetog Save

Zagonetna istorija Srba (34): Sveti Sava i Sion

Zagonetna istorija Srba (35): Mit o Svetom Savi

Zagonetna istorija Srba (36): Dušan Silni

Zagonetna istorija Srba (37): Kosovski mit

Zagonetna istorija Srba (38): Između Turaka i Mađara

Zagonetna istorija Srba (39): Turska osvajanja

Zagonetna istorija Srba (40): Despot Stefan Lazarević

Zagonetna istorija Srba (41): Muzika

Zagonetna istorija Srba (42): Srpski jezik

Zagonetna istorija Srba (43): Latinica i ćirilica

Zagonetna istorija Srba (44): Vuk Karadžić

Zagonetna istorija Srba (45): Magijska prošlost

Zagonetna istorija Srba (46): Prvi srpski ustanak

Zagonetna istorija Srba (47): Drugi srpski ustanak

(VIDEO) Zagonetna istorija Srba (48): Obrenovići i Karađorđevići

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu