Posebne sjednice su pokazale da je većina parlamentaraca nezadovoljna radom pravosuđa, te da svi žele nešto da mijenjaju, ali samo dok su upaljene kamere. Čim se sjednice završe, a kamere ugase, svi zaborave da su nezadovoljni.
Na ovo, naime, ukazuje činjenica da se na svim tim sjednicama raspravljalo o lošim rezultatima rada sudova i tužilaštava, posebno onih na nivou BiH, te su doneseni određeni zaključci, ali ni jedan do sada nije realizovan.
U aprilu 2011. godine je tako Narodna skupština Republike Srpske održala posebnu sjednicu na kojoj se raspravljalo o posljedicama “antidejtonskog i neustavnog djelovanja pravosuđa na nivou BiH i nedjelovanju Tužilaštva i Suda BiH u predmetima ratnih zločina”.
Na toj sjednici je, između ostalog, bilo govora i o referendumu na koji bi građani trebali izaći te se izjasniti o potrebi postojanja Suda i Tužilaštva BiH, što je zatražio lider SNSD Milorad Dodik, koji je u to vrijeme bio predsjednik Srpske. Sjednica je prošla i ubrzo zaboravljena, a građani nikakve konkretne koristi od nje nisu imali.
Posebna sjednica na istu temu održana je i u julu 2015. godine na kojoj je ovaj put usvojen zaključak o raspisivanju republičkog referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH. Na sjednici je zaključeno kako se “ne smije legalizovati nasilje međunarodnog faktora koji je godinama kršio Dejtonski sporazum, pošto je nadležnost za rad pravosuđa povjerena isključivo entitetima”.
Dvije godine kasnije, tačnije u novembru 2017, ponovo se održala posebna sjednica NSRS na kojoj je opet bilo riječi o pravosuđu, te je stavljena van snage ranija Odluka o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH.
Ništa bolja situacija nije ni kada su u pitanju sjednice parlamentaraca na nivou BiH. I tamo se u nekoliko navrata raspravljalo o radu sudova i tužilaštava. Nijedan zaključak sa tih sjednica do sada nije sproveden.
U junu 2017. je tako održana posebna sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o stanju u pravosuđu s posebnim osvrtom na korupciju.
Na sjednici se pričalo kako je “stanje u pravosuđu neodrživo, da je ono u dubokoj krizi i da, ako se tu nešto ne preduzme, BiH sigurnim putem ide u propast”. Doneseno je nekoliko zaključaka od kojih niti jedan do sada nije sproveden.
U jednom od tih zaključaka je od Savjeta ministara BiH zatraženo da predloži izmjene Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu. Tada se pominjalo razdvajanje te institucije na savjete sudija i tužilaca, odnosno da se VSTS formira na sasvim drugačijim osnovama koje bi omogućile nezavisnost funkcionisanja.
Još jedna posebna sjednica na istu temu u Parlamentu BiH je održana i u junu ove godine. Nakon rasprave o stanju u pravosuđu BiH parlamentarci su, između ostalih, usvojili zaključak kojim se osniva istražna komisija za istraživanje stanja u pravosuđa, a posebno u VSTS. Usvojeni su i zaključci kojima se traži ostavka svih članova VSTS, te da se po hitnoj proceduri u parlament dostave izmjene i dopune zakona o VSTS.
Poslanik SBB u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut, koji je bio predlagač formiranja istražne komisije, potvrdio je za Srpskainfo da ona jeste formirana, ali da još nije održala konstitutivnu sjednicu.
Komisija jeste formirana, ali zbog opstrukcija SNSD i HDZ BiH, kojima se u srijedu pridružila i SDA, još uvijek nije održana konstitutivna sjednica – naveo je Arnaut.
On je podsjetio da je Predstavnički dom tu istražnu komisiju osnovao 26. juna ove godine i imenovao njene članove na način da je Klubove poslanika zadužio da dostave imena članova komisije, a ne samo prijedloge. Iako je u propisanom roku dostavljen dovoljan broj članova, uključujući i entitetsku zastupljenost, sjednica još nije održana.
– Isto je i sa ranije donesenim zaključkom koji se odnosi na izmjene Zakona o VSTS. Ministarstvo pravde BiH ga već dvije godine odbija realizovati – napominje Arnaut.
Nakon ovoga postavlja se pitanje zašto će nam onda uopšte posebne sjednice i kakva je svrha zaključaka koji se ne sprovode? Da li ti zaključci nekoga obavezuju i šta ako se oni ne realizuju; ko je odgovoran?
V.d direktora Transparensi internationala BiH Ivana Korajlić ističe da upravo u tome i leži apsurd, jer niko ne snosi odgovornost nizašta.
Ona, međutim, napominje da nije samo problem u parlamentarcima, već i predstavnicima VSTS, koji ne smatraju da trebaju ikome odgovarati.
– Oni smatraju da ne bi trebao postojati nikakav nadzor nad radom pravosuđa, a svaki vid traženja odgovornosti ili nadzora tumače kao napad na nezavisnost pravosuđa. Na nivou BiH postoji Zakon o parlamentarnom nadzoru koji omogućava Parlamentarnoj skupštini da pozove na odgovornost rukovodioce institucija i da se posebno razmatraju određena pitanja. Rukovodstvo VSTS to ne priznaje i jednostavno odbija bilo kakav vid saradnje – navodi Korajlićeva.
Ona podsjeća da su na posljednju posebnu sjednicu Parlamenta BiH posvećenu radu pravosuđa bili pozvani i predstavnici VSTS, ali se niko nije pojavio. Korajlićeva ističe da je neophodno kroz izmjene zakona uspostaviti neki mehanizam odgovornosti nosioca pravosudnih funkcija.
– Naravno da sudstvo treba biti razdvojeno od izvršne i zakonodavne vlasti, ali se mora uspostaviti nekakav mehanizam odgovornosti. Sada smo došli u situaciju da su zbog tog “očuvanja nezavisnosti”, koja je ionako odavno ugrožena iz nekih drugih razloga, članovi VSTS jedna potpuno otuđena grupa koja nikome ne odgovara. Niti javnosti niti drugim institucijama ili parlamentima – navodi Korajlićeva.
Dodaje da se kroz izmjene i dopune Zakona o VSTS mora uspostaviti mehanizam odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija. Ukoliko te promjene budu samo kozmetičke, kako ističe Korajlićeva, to neće dati nikakve rezultate.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu