Od početka rata u Ukrajini, često se govorilo da se centar gravitacije Evropske unije pomijera na istok.
Kako piše Politiko, vrijeme kada su Pariz i Berlin sami mogli da odluče o budućnosti kontinenta je prošlo. U ovoj novonastaloj fazi sve veći uticaj će imati zemlje istočne i centralne Evrope.
Dok su u vrijeme Hladnog rata istočne zemlje, na čelu sa komunističkim vladama, bile u ruskoj orbiti, sada one pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema Moskvi.
Nova generacija nacionalnih lidera iz istočne Evrope pokazuje da poseduje kvalitete koji često nedostaju njihovim zapadnoevropskim pandanima. Istočni Evropljani su na svojim leđima iskusili istorijske tragedije, što im je dalo pogled koji danas izgleda skoro kao geopolitička vidovitost.
Litvanija u prvim borbenim redovima
Na primjer, ova dalekovidost, koju oličava estonska premijerka Kaja Kalas, navela je mnoge od ovih zemalja da preventivno rade na smanjenju svoje energetske zavisnosti od Rusije posljednjih godina.
Takođe se mora napomenuti da ovi lideri pokazuju neobičnu hrabrost suočeni sa agresijom ili zastrašivanjem. To smo vidjeli u postupcima Gabrijelijusa Landsbergisa, litvanskog ministra spoljnih poslova, kada je ojačao veze Litvanije sa Tajvanom uprkos kineskim ekonomskim pretnjama, piše Politiko.
U aktuelnom ratu Litvanija stoji čvrsto na strani Ukrajine. Prije nekoliko dana je svijet obišla vijest da su građani male baltičke države za par dana skupili pet miliona evra kako bi za ukrajinsku vojsku kupili turske dronove Bajraktar.
U Viljnusu i drugim litvanskim gradovima na svakom koraku se vide ukrajinske zastave na administrativnim zgradama, piše Dojče vele.
Tamošnje vlasti, u dogovoru sa baltičkim susjedima Estonijom i Letonijom, u Briselu redovno zagovaraju najoštrije mjere protiv Moskve i najviše podrške za Kijev.
Litvanija je pola vijeka trpjela sovjetsku vladavinu koja je podrazumijevala deportacije disidenata u Sibir, surova ubistva od strane KGB i jednu krvavu noć kad su tenkovi išli kroz Viljnus 1991. godine.
To sve valja znati kako bi se razumjelo zašto u Litvaniji posljednjih mjeseci ne gledaju baš blagonaklono na Njemačku.
Nepovjerenje je doduše počelo mnogo ranije, kad je Berlin insistirao na završetku gasovoda Sjeverni tok 2 iako je Rusija prethodno anektirala Krim i potpirila sukobe u Donbasu.
U to vrijeme je Litvanija uveliko pobegla od energetskog monopola Gasproma i korak po korak stvarala energetski miks nezavisan od Rusije.
Estonija, koja je u prošlosti imala mnogo loših iskustava sa SSSR, jedan je od najglasnijih kritičara ruske invazije na Ukrajinu. Njeni lideri su čak pokazali da su spremni i da sruše svoju vladu zbog sumnje da se u njoj nalaze i oni koji sarađuju sa Kremljem.
Tako je estonska premijerka Kaja Kalas optužila svoje koalicijske partnere da “aktivno rade protiv temeljnih vrijednosti Estonije” dok se zemlja suočava s ruskom bezbjednosnom prijetnjom. Njena liberalna Reformska stranka bila je u nategnutom savezu sa strankom Centar, koja je svoje dugogodišnje veze sa strankom Jedinstvena Rusija Vladimira Putina prekinula tek nakon ruske invazije na Ukrajinu.
– Bezbjednosna situacija u Evropi ne daje mi nikakvu priliku da kao premijerka nastavim saradnju sa strankom Centar – rekla je Kalas, a prenio britanski Telegraf.
Poljska među najglasnijima u podršci Ukrajni
Poljska, koja je u prošlosti ispaštala i zbog Njemačke i zbog Rusije, zagovornik je najoštrijih sankcija Moskvi i jedan od trenutno najvećih saveznika Ukrajine.
Treba napomenuti da je poljska vlada od početka brutalnog rata dočekivala ukrajinske izbjeglice. Nedavno je Varšava takođe proširila davanje Ukrajincima besplatne medicinske njege, obrazovanje i druge socijalne usluge.
Poljska, kao i baltičke zemlje, žestoko kritikuje Njemačku, ali i Francusku.
Predsjednik Poljske Andžej Duda kritikovao je što predsjednik Francuske Emanuel Makron i njemački kancelar Olaf Šolc, i pored agresije Rusije na Ukrajinu, dalje razgovaraju sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
– Iznenađen sam zbog svih tih razgovora koji se vode sa Putinom, posebno kancelara Šolca i predsjednika Makrona. Ti razgovori ne donose ništa – rekao je Duda za njemački dnevnik Bild.
On je ocijenio da takvi razgovori prije svega donose legitimitet osobi koja je odgovorna za zločine, koje je ruska vojska počinila u Ukrajini.
Duda je istakao da je Putin odgovoran za slanje vojske u Ukrajinu.
– Situacija je slična kao i sa Adolfom Hitlerom tokom Drugog svjetskog rata. Da li je neko tokom Drugog svjetskog rata razgovarao na ovaj način sa Hitlerom? – upitao je predsjednik Poljske.
– Da li je neko govorio da Hitler mora sačuvati ugled? Da se nešto mora učiniti kako ne bi ponizili Hitlera? Takvi razgovori i zahtjevi mi nisu poznati – konstatovao je Duda.
Optužio je njemačku privredu da joj je potpuno svejedno šta se dešava sa Ukrajinom, šta je sa Poljskom.
Čini se da ovakav stav ne vlada samo u poljskoj vladi, već i njenom narodu, koji, sudeći prema objavama na internetu, smatra da je sporazum o gasovodu Sjeverni tok 2 poput novog pakta Ribentropa i Molotova (sporazum o nenapadanju između Trećeg rajha i Sovjetskog Saveza).
A mora da je bilo potrebno i mnogo nerava da novi bugarski premijer Kiril Petkov podrži evropske sankcije Moskvi, uprkos snažnim istorijskim i ekonomskim vezama između Rusije i njegove zemlje.
Bugarska je i zabranila da avion sa ruskim šefom diplomatije Sergejem Lavrovim preleti preko njenog neba na putu do Srbije.
Makronova retorika izazvala buru
S druge strane, Zapad je možda neočekivano premekan prema Putinu. U pokušaju da nađu izbalansiran odgovor, lideri Njemačke, Francuske i Italije rizikuju da ih oni, koji se osjećaju ugroženijima od Rusije, vide kao slabu kariku bloka.
Francuski predsjednik Emanuel Makron je rekao da je važno da se Rusija ne osjeća poniženom i da treba njenom lideru pružiti priliku da nađe izlaz iz onog što je nazvao „fundamentalnom greškom“.
Ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba je bijesno reagovao na to.
Makron je više puta razgovarao sa Putinom telefonom u pokušaju da posreduje u prekidu vatre i pregovorima.
Kuleba je u tvitu rekao da „pozivi da se izbjegne poniženje Rusije mogu samo da ponize Francusku i svaku drugu zemlju koja bi na to pozvala”, prenio je BBC.
Prethodno je Makron rekao francuskim regionalnim medijima da se ruski lider „izolovao”.
– Mislim, i rekao sam mu, da je napravio istorijsku i fundamentalnu grešku za svoj narod, za sebe i za istoriju. Izolovati se je jedna stvar, ali težak je put izaći odatle – rekao je on.
Italijanski premijer Mario Dragi pridružio se Makronu, sugerišući da Evropa želi “neke kredibilne pregovore”.
Nemačka je, ipak, najviše na tapetu zemalja sa Istoka Evrope, a naročito Poljske i same Ukrajine.
Berlin se branio da njegovim oružanim snagama, Bundesveru, nedostaje ključne vojne opreme i da ne može da da više teškog naoružanja – poput tenkova ili haubica – od kojih nekoliko planira da pošalje Ukrajini. Šolc je do sada bio rezervisan po pitanju ozbiljnije oružane podrške Ukrajini, iako stalno govori kako Njemačka “isporučuje”.
Kijev nije štedio riječi posljednji mjeseci u svojim kritikama.
– Berlin vojno ostavlja Ukrajinu na cjedilu – rekao je Andrej Melnik, ambasador Ukrajine u Njemačkoj, prenosi Blic.
U međuvremenu, sve je jasnije ko ima najviše koristi od ovih novih podjela u EU – Vladimir Putin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu