Kolumne

Zapad i zločini

Ovaj komentar, poštovani čitaoci, htio sam da napišem još prije dva dana, ali poštujući sve žrtve iz proteklog rata u BiH odlučio sam da sačekam.

Siniša Trkulja
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Godine prolaze, a mi u BiH i cijelom regionu smo sve dalje od pomirenja. Zašto? Pa iz prostog razloga, jer Bošnjaci, Srbi i Hrvati ne žele da pogledaju istini u oči.

Postavlja se opet pitanje: zašto?! Pa zbog stranaca; oni su taj zid, ta barijera i prepreka koja nam ne dozvoljava da krenemo naprijed.

Favorizovanje samo jedne strane, pominjanje žrtava iz samo jednog naroda nije put ka pomirenju, već slijepa ulica iz koje, bojim se, neće biti povratka.

Ko zna, možda Zapad upravo želi tamo da nas odvede.

Američki ambasador Majkl Marfi rekao je u Potočarima sljedeće: “Vjerujem da svi ljudi u BiH i lideri u BiH imaju obavezu da prihvate ono što se dogodilo u Srebrenici, a to je genocid. To potvrđuju dokazi. Treba o tome podučavati mlađe generacije.”

Juče se navršilo 30 godina od strašnog zločina koji su Orićevi sljedbenici počinili nad srpskim civilima, i to na Petrovdan 1992. godine, kada su bukvalno razorili i popalili više srpskih sela u srebreničkoj i bratunačkoj opštini, a stanovništvo pobili.

Najmanje što sam očekivao od ambasadora SAD jeste da ostane u Podrinju jedan dan duže i da obiđe mjesta gdje su stradali Srbi, ako već nije bio u Bratuncu 2. jula, kad je obilježena trideseta godišnjica stradanja Srba.

Nažalost, to ambasadora Marfija i Zapad ne zanima. E, upravo zbog ovakvih primjera sve smo dalje od pomirenja.

Zanima li gospodu ambasadore kako se osjećaju i porodice čiji su članovi na zvjerski način ubijeni tog 12. jula 1992. godine.

Odlaskom u Bratunac ambasador Marfi, pa i Kristijan Šmit, mogli su da pokažu dobru volju i poštovanje prema svim nevinim žrtvama. To bi bio put ka pomirenju.

Ali, u Potočarima smo mogli da čujemo da će nam OHR “korigovati” udžbenike istorije u nekom narednom periodu. Pogodite šta je cilj ove priče? To je nova tema za još dublje podjele.

Pokušavam da nađem bilo kakvo opravdanje za to što zapadne diplomate izbjegavaju mjesta gdje su stradali Srbi i Hrvati u BiH.

Jedini odgovor koji se nameće jeste da bi pomirenje među narodima BiH moglo da otkrije i pečat tog istog Zapada na svakom od zločina. Vraćam se na Srebrenicu i Holanđane koji nisu zaštitili ljude u Potočarima.

O pečatima na drugim mjestima stradanja ćemo nekom drugom prilikom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu