Poslije višedecenijskog života u Njemačkoj, tvrde da zavičaj nikada ne može da se zaboravi, a domovinu ništa da zamijeni.
Nedavno su sa 150 zvanica proslavili značajan jubilej, Ivičin i Radin 50. rođendan i 16. rođendan kćerke mezimice Ivane Ljube.
„116 godina Živanovića“ bio je povod da se okupe najbliži i najdraži, a muzika i smijeh odzvanjali su ovim semberskim selom do ranih jutarnjih sati.
Selo moje, ljepše od Pariza, kaže naša narodna pjesma i to jeste tako. Onaj ko nije morao da ode iz rodnog kraja, to ne može da razumije – počinje priču Ivica Živanović.
– U Njemačku sam otišao 1987. godine. Nije bilo lako. Nisam znao jezik, nisam imao nikoga da mi pomogne, ali trudom i upornošću, sve sam postigao. Danas u Štutgartu imam građevinsku firmu koja zapošljava deset radnika. Tamo se drugačije živi nego kod nas. Mora se mnogo raditi da bi se nešto imalo – priča ovaj uspješni Semberac.
Živanovići su u protekle dvije decenije u zavičaj investirali oko milion maraka. Samo oko 400.000 KM uložili su u izgradnju tri bazena i apartmana u Suvom Polju, koje neće komercijalizovati, a služiće im samo za rodbinu, komšije ali i prijatelje koje su, kako kažu, stekli u tuđini.
– Organizovaćemo školu plivanja za djecu iz sela. Sarađujemo sa mjesnom zajednicom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Iako nismo stalno u Suvom Polju, nastojimo da podržimo sve humanitarne ili bilo koje druge akcije – kaže Ivica koji ne krije sreću što je na zabavi, kojom su proslavljena tri rođendana, ugostio rodbinu, prijatelje i komšije.
– Moramo se pomagati, držati jedni do drugih. Bogatstvo nije novac. Bogatstvo su ljudi – kaže Ivica.
Na najbolji način ova porodica afirmiše Semberiju i Republiku Srpsku, a često im u posjetu dolaze prijatelji iz Štutgarta.
– Zbog minulog rata Nijemci su bili nepovjerljivi i plašljivi. Sada rado dolaze. Sviđaju im se naša priroda i nacionalna jela. Vole i šljivovicu, a smatraju i da su naše žene najljepše na svijetu – kaže kroz smijeh Ivo, kako ga u Njemačkoj svi zovu.
Žao mu je, dodaje, što oko 30 dunuma oranica koje posjeduje ne može da obrađuje.
– Volio bih da se bavim poljoprivredom, ali tješi me što sam tu zemlju dao besplatno pod arendu komšijama pa bar ne propada – naglašava ovaj domaćin.
Supruga Rada rođena je u Srbiji, u Bajnoj Bašti, ali i Semberiju doživljava kao svoj zavičaj.
– Odlučili smo još prije par godina da starost provedemo ovdje. Nećemo čekati penziju. Vratićemo se ako Bog da, dogodine. Ovo je naš dom – kaže Rada. Ponosni su i na to što sin Mišo rado dolazi u očevo rodno selo.
– Provodio sam tu raspuste, sada dolazim za praznike. Zahvaljujući trudu i zalaganju mojih roditelja, moja budućnost u Njemačkoj je obezbijeđena. Ostaću da živim tamo ali nikada neću zaboraviti odakle potičem. Učiću i svoju djecu. Običaji, tradicija i vjera se moraju čuvati. Čovjek koji ne poznaje i ne drži do svoje prošlosti, ne može imati ni budućnost – kaže mladić.
Kćerka Iva Ljuba (16) još se školuje u Njemačkoj. Iako razmatra razne mogućnosti, ne isključuje ni mogućnost da se jednog dana vrati u Bijeljinu.
–Imam ovdje brojne prijatelje. Žao mi je što mnogi od njih nemaju priliku da žive kao njihovi vršnjaci širom svijeta ali sigurna sam da oni koji imaju ideju, potencijal, mogu biti uspješni kao bilo gdje u svijetu – kaže ova djevojka.
Grade fabriku peleta
Namjeravaju Živanovići da sa poslovnim partnerima iz cijelog svijeta realizuju projekte kojima će omogućiti bolji život svojim zemljacima i privredni razvoj Semberije.
– Planiramo da izgradimo Fabriku za proizvodnju peleta. Mi moramo na pravi način prezentovati stranim investitiorima šta nudimo i šta mogu da očekuju. Vjerujem da će nas podržati – tvrdi Ivo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu