U slučaju nedavnog obilježavanja Dana sjećanja na nesrećnike pobijene i protjerane u „Oluji“, gdje je umesto neke od bezbroj fotografija krajiških majki sa djecom u naručju korištena ona na kojoj je Bošnjakinja protjerana iz Žepe, uz navedenu poslovicu komotno može da ide i ona da je ljudska glupost bezgranična. Posebno kada je srpska.
Nemaran odnos Srba prema svojim žrtvama, inače, već se može smatrati ozbiljnom dijagnozom. Preko stotina hiljada ubijenih u Drugom svjetskom ratu prešlo se tek tako, ne želeći se zamjerati krvnicima zarad utopijske ideje o „bratstvu i jedinstvu“.
Vapijući greh zaborava neopjevanih vlastitih predaka, poklanih i pobacanih u jame, došao je na naplatu u posljednjem ratu, gdje su potomci istih krvnika pokazali da im do oprosta žrtve ni najmanje nije stalo. Uvrnutom monstruoznom logikom, protjerani i pobijeni krajiški seljaci, starci, žene i djeca postali su krivci, nad čijom se tragedijom naslađuju ljudske zvijeri i manijaci, a njihove ubice i progonitelji danas su „branitelji“, „domoljubi“, „borci za slobodu“.
Šarlatanski neodgovoran postupak beogradske agencije, koja je, koristeći fotografiju nesrećne bošnjačke majke na komemoraciji u Prijedoru, pružila priliku za novo likovanje onima koji ne kriju kako bi voljeli da Srba uopšte nema, svakako je za najoštriju osudu, kao i najbolji dokaz tome koliko se olako i jadno posvećujemo jednom takvom ozbiljnom poslu kao što je pomen na vlastite žrtve.
S druge strane, neoprostiva greška organizatora ni najmanje ne može umanjiti ni relativizovati stravični zločin koji je počinjen nad krajiškim Srbima. Krvnike na njihova zlodjela treba svakodnevno podsjećati, posebno zbog bolesne mržnje kojom su okovani. Zaborava više nema, a praštanje treba zaslužiti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu